'Barthez radio jedno' /

Nećete vjerovati što nam je slavna ekipa sve ispričala: 'Nije bolest sve što boli'

GORAN ZA SVA VREMENA: Tog ljeta 2001. godine, Goran Ivanišević, tada 125. igrač svijeta, stigao je na Wimbledon s pozivnicom organizatora. Malo tko je vjerovao u čudo, osim možda samog Gorana i uskog kruga ljudi oko njega. No, kako je turnir odmicao, a Splićanin nizao pobjede, postajalo je jasno da se piše jedna od najnevjerojatnijih sportskih priča. Uz njegovu genijalnost i nevjerojatne servise, ključan dio te priče postao je i Goranov zamršen sustav praznovjerja, kojeg se slijepo pridržavao. Britanski Mirror kasnije ga je uvrstio među najpraznovjernije sportaše svijeta.
Foto: Profimedia
GORAN ZA SVA VREMENA: Tog ljeta 2001. godine, Goran Ivanišević, tada 125. igrač svijeta, stigao je na Wimbledon s pozivnicom organizatora. Malo tko je vjerovao u čudo, osim možda samog Gorana i uskog kruga ljudi oko njega. No, kako je turnir odmicao, a Splićanin nizao pobjede, postajalo je jasno da se piše jedna od najnevjerojatnijih sportskih priča. Uz njegovu genijalnost i nevjerojatne servise, ključan dio te priče postao je i Goranov zamršen sustav praznovjerja, kojeg se slijepo pridržavao. Britanski Mirror kasnije ga je uvrstio među najpraznovjernije sportaše svijeta.
2 /29
VOYO logo

U svijetu vrhunskog sporta, gdje milisekunde i centimetri odlučuju o pobjednicima i poraženima, o ulasku u vječnost ili padu u ponor zaborava i prosječnosti, sportaši često traže dodatnu, ponekad i iracionalnu, slamku spasa, hvataju se za nešto što će im dati sigurnost. Ritualima i praznovjerjima pokušavaju prizvati sreću, steći osjećaj kontrole ili jednostavno umiriti živce pred ključne nastupe. Hrvatski sportaši, poznati po strasti i predanosti, po emociji i ljubavi prema sportu, nisu iznimka. Od nogometnih travnjaka do teniskih, rukometnih, vaterpolskih i košarkaških terena. Priče o neobičnim navikama koje donose uspjeh dio su sportske svakodnevice, a najupečatljiviji primjer svakako je legendarni pohod Gorana Ivaniševića na wimbledonski tron 2001. godine.

Ivaniševićev slučaj možda je najekstremniji i najpoznatiji, ali daleko od toga da je jedini. Mnogi hrvatski, ali strani sportaši imaju ili su imali svoje male, tajne rituale. Legendarni vratar Stipe Pletikosa primjerice, uoči utakmice, naslonio bi glavu na stativu i pomolio se. Nogometaš Mladen Petrić prvo bi oblačio lijevu čarapu i lijevu kopačku, a na dan utakmice obavezno bi obrijao glavu. Bivši trener bacačice kladiva Ivane Brkljačić, Ivan Ivančić, uvijek bi tražio određena mjesta na stadionu jer je imao svoje sretne brojeve.

S druge strane, postoje i oni koji tvrde da nisu praznovjerni. Rukometni strateg Lino Červar ističe da se prije utakmice pomoli Bogu i sjeti najbližih, ali da je najvažnije osloniti se na sebe. Košarkaška legenda Dino Rađa praznovjerja smatra "glupostima", a ni streljačica Snježana Pejčić ne oslanja se na takve prakse. Razgovarali smo s poznatim sportskim licima iz hrvatskog sporta - Linom Červarom, Mirkom Alilovićem, Igorom Pamićem, Stjepanom Božićem, Robertom Špeharom, Dubravkom Šimencom, Franjom Arapovićem, Vladanom Alanovićem. Kroz razgovor s njima doznali smo neke stvari za koje će javnost po prvi put čuti.

Najnovije
Najgledanije
VOYO logo
Pogledaj još galerija