Sjećate li ga se? Imao je svijet pod nogama, ali uništili su ga striptizete i kokain

Nekoć su ga uspoređivali s portugalskim čarobnjakom Luísom Figom i smatrali ga jednim od najtalentiranijih krilnih igrača svoje generacije. Andy van der Meyde, produkt slavne Ajaxove škole, imao je svijet pod nogama. No, umjesto da ostvari potencijal koji su mu predviđali, njegova karijera urušila se pod teretom skandala, ovisnosti i autodestruktivnog načina života. S 31 godinom objesio je kopačke o klin, a danas, s 45, često leži budan noću, progonjen mislima o onome što je moglo biti. Njegova priča je šokantno upozorenje o tamnoj strani nogometa, gdje novac, slava i iskušenja mogu uništiti i najdarovitije.

VRSTA KOJA IZUMIRE /

Ovo su najveći alkoholičari koji su svojom igrom oduševljavali nogometni svijet

Od Ajaxove zvijezde do košmara u Italiji

Sve je počelo kao u bajci. U Ajaxu je početkom 2000-ih stasala generacija koja će pokoriti Europu. Uz Zlatana Ibrahimovića, Rafaela van der Vaarta i Wesleyja Sneijdera, Andy van der Meyde bio je neizostavan član momčadi Ronalda Koemana. Bio je arhetipsko krilo: brz, vješt dribler s preciznim centaršutom. S Ajaxom je 2002. osvojio dvostruku krunu, a njegove igre donijele su mu poziv u nizozemsku reprezentaciju, za koju je debitirao golom protiv SAD-a.

Ibrahimović ga je u jednom intervjuu opisao kao "jednog od ludih momaka", dio grupe koju su uz njih dvojicu činili i Mido. "Osjećao sam da me razumije," rekao je Zlatan.

"Bio je jedan od nas", dodao je... 

Na ljeto 2003., na vrhuncu slave, za oko 8 milijuna eura prelazi u talijanskog velikana Inter Milan. Taj transfer, koji je trebao biti kruna karijere, pretvorio se u početak kraja. U svlačionici punoj zvijezda poput Christiana Vierija i Fabija Cannavara, Van der Meyde se nije snašao. Više nije bio velika riba u malom jezeru.

Problemi su počeli već na prvom treningu. Tadašnji trener Héctor Cúper navodno ga je dočekao pitanjem: "Tko si ti, je**te?". Marginaliziran i gurnut na klupu, Nizozemac je počeo tonuti.

"Nisam izlazio sve do druge godine u Italiji, kad sam shvatio da više neću igrati. To mi je bio bijeg. Izlazio sam, pio i nisam razmišljao o nogometu. Bio sam depresivan, a počeo sam se i često kladiti," priznao je godinama kasnije za BBC.

Put u propast popločan novcem i preljubom

U ljeto 2005. spas je stigao u obliku transfera u Premier ligu. Everton, koji je tada izborio kvalifikacije za Ligu prvaka, platio ga je svega 2 milijuna funti. Trener David Moyes vidio ga je kao kreativnu iskru koja će pokrenuti napad. Međutim, Van der Meyde je imao i unosniju ponudu Monaca, ali je presudila bizarna želja njegove tadašnje supruge Diane.

"Htio sam potpisati za Monaco, ali moja bivša supruga voli puno životinja. Ja volim psa, ali ne ono što ona voli – zebre i slične stvari. Rekao sam joj: 'Hej, tamo imaju samo stanove, ne možeš držati zebru u stanu.' To joj se nije svidjelo, pa smo otišli u kišni Liverpool," ispričao je.

U Liverpoolu ga je dočekala plaća od 37.000 eura tjedno, dvostruko više nego u Interu. S toliko novca i bez nadzora, njegova autodestruktivnost je eksplodirala.

Afera sa striptizetom i privatni detektiv

Stigavši ozlijeđen, imao je previše slobodnog vremena. "Kupio sam Ferrari i prva stanica bio je Newz Bar, popularno mjesto u Liverpoolu. Nakon nekoliko sati pijenja, odvezao sam se do najbližeg striptiz kluba. Opijanje u striptiz klubu usred Liverpoola nije bilo pametno. Ali imao sam snažnu čežnju za golim ženama," prisjetio se.

Tamo je upoznao striptizetu Lisu.

"Vidio sam brinetu i htio sam spavati s njom. Ali nakon što sam to jednom učinio s Lisom, postao sam ovisan. Bila je divlja, luda i napaljena."

Njegova supruga Diana, koja mu se u međuvremenu pridružila s kćerima, postala je sumnjičava. Unajmila je privatnog detektiva koji je postavio uređaj za praćenje na njegov automobil i uhvatio ga na djelu.

"Detektiv je imao snimke i fotografije mene i moje nove djevojke. Onda me žena nazvala i pitala: 'Kako ti je nova djevojka?' Ja sam i tada sve poricao." Brak se raspao, a Diana se s djecom vratila u Italiju.

Ovisnost o tabletama, alkohol i sukob s trenerom

Njegov život se pretvorio u kaos. S Lisom je dobio kćer Dolce, koja je rođena s teškim zdravstvenim problemima i borila se za život u bolnici. Stres je bio ogroman, a veza s Lisom se raspadala. Tugu i nesanicu liječio je alkoholom i tabletama.

"Zbog stalnih svađa s Lisom, bolesti moje kćeri i sranja u klubu, razvio sam probleme sa spavanjem. Pio sam boce vina i Bacardija, a kako nikad nisam bio umoran, počeo sam uzimati tablete za spavanje. Uskoro nisam mogao zaspati bez tablete – postao sam ovisan. Bile su to jake tablete koje se dobivaju samo na recept. Krao sam ih iz ordinacije klupskog liječnika i nitko to nije primijetio. Više od dvije godine sam krao te tablete."

Istovremeno, njegov odnos s trenerom Moyesom dosegao je točku pucanja. Tvrdio je da Moyes nije imao razumijevanja za njegovu obiteljsku situaciju. Zbog nedolaska na trening u kolovozu 2007., klub ga je kaznio s 50.000 funti.

Konačni pad i kajanje

Nakon što mu je ugovor s Evertonom istekao 2009., Van der Meyde je ostao u Liverpoolu još godinu dana. Tada je dotaknuo dno.

"Nikad nisam uzimao drogu dok sam igrao za Everton. To se dogodilo nakon toga. Živio sam sam s prijateljem, izlazili smo i uzimali drogu. Petkom i subotom radili smo gluposti jer ne vidiš stvarnost. Uzimao sam kokain i alkohol i tulumario sedam dana u tjednu. Shvatio sam da će me Liverpool ubiti. Morao sam otići."

U očaju je nazvao svog agenta i zatražio pomoć. Uslijedili su kratki i neuspješni angažmani u PSV-u i amaterskom klubu WKE, prije nego što se 2011. konačno povukao, sa samo 31 godinom.

Danas, čist od poroka i u braku s Melisom Schaufeli, Van der Meyde vodi YouTube kanal i pokušava pomoći mlađim igračima da ne ponove njegove greške. Kajanje je, ipak, uvijek prisutno.

"Bio sam idiot. Ponekad ležim u krevetu i razmišljam: 'Čovječe, pa ti si bio dobar igrač.' U jednom trenutku bio sam drugi iza Luisa Figa kao najbolje krilo u Europi i ponekad mislim da sam sve to protraćio. To je lekcija, i sada želim pomoći drugima." Njegova priča ostaje kao mračni podsjetnik na krhkost talenta pred silama samouništenja.