'Nismo mogli vjerovati. Mi smo ratne izbjeglice, znamo kako je to'

Nisu htjeli biti samo nijemi promatrači. Ako itko zna kako je to izgubiti krov nad glavom i boriti se za vlastiti život i egzistenciju, onda su to oni! Košarkaši Cibone Damir Markota odmilja zvani Šveđo i centar Filip Bundović djeca su rata.

Izbjegli iz Bosne u jeku rata

Iz Bosne su u jeku ratnog vihora koji je divljao ovim našim napaćenim prostorima izbjegli sa svojima kako bi se spasili. I tako izgrađeni, s osjećajem empatije za druge, u utorak navečer nakon treninga, poslije razornog potresa u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim selima Sisačko-moslavačke županije, uputili su se kako bi pomogli.

Nije trebalo puno za dogovor. Nije bilo potrebe za ikakvim dogovorom. Jako su dobro dečki znali što im je činiti...

"Prvo smo mislili ići odmah poslijepodne prvi dan nakon potresa s Bad Blue Boysima, ali onda na kraju nismo zbog treninga i to, pa smo otišli sami, na svoju ruku", kazao nam je Filip Bundović koji nam se javio na Silvestrovo poslijepodne, nakon treninga i dodao:

"Završili smo s treningom, malo smo pričali ja i Šveđo, stvarno nam je bilo žao tih ljudi, gledali smo na vijestima sve što se događa. Znali smo da im je teško jer i mi smo isto imali takvu situaciju početkom godine. No, na kraju krajeva, njima je još puno teže. Grad Petrinja je baš dobio, kao i okolna mjesta. Malo smo pričali, otišli u trgovački centar, nakupovali svih mogućih namirnica. Sjeli u auto i otišli za Petrinju. Prvo smo išli po okolnim selima, zato što smo vidjeli da su javili da nije potrebno toliko pomagati u Petrinji, koliko oko. Mislim, kad smo to vidjeli, nismo mogli vjerovati. Ljudi spavaju u autima, još smo mi zaustavljali ljude, uletavali i pitali treba li im kakva pomoć, pitali ih kako se osjećaju, pričali s ljudima, dijelili hranu... I onda su na kraju krajeva ljudi sami počeli odbijati, vjerojatno zato što su već dobili neku pomoć. Valjda im je bilo krivo da sad još uzimaju da im se gomila hrana, pa su htjeli radije da damo hranu nekom kome je potrebnije, tko nije dobio ništa. Na kraju smo otišli do šatora gdje je vojska, pa smo tamo iznosili, po kiši pomagali do pet-šest ujutro. Ono, kad smo se vraćali za Zagreb baš nam je bilo drago što smo tako nešto napravili i pomogli. Nas dvojica smo i sami bili izbjeglice u ratu, i sami znamo kako je to", priča nam Filip Bundović i nastavlja:

'Kao da smo bili u ratu, kao da je u tijeku ratno stanje'

"Tamo kad smo došli, kao da smo bili u ratu, kao da je u tijeku rat. Sve srušeno, ljudi ne mogu od šoka pričati... Bilo nam je žao, suosjećali smo i suosjećamo s tim ljudima, jer smo i mi bili u sličnim situacijama. Tako da nam napraviti tako nešto nije teško palo".

Zanimljivo, ali u klubu nisu ništa znali o njihovoj odluci da odu u Petrinju. Sve dok prvo dečki sami nisu stavili na Instagram da su i oni na putu prema Banovini, a nakon toga su ih slikali i sve je osvanulo na internetu. Nije moglo proći baš da ih nitko ne prepozna tamo...

"Ma nismo mi znali da će to uopće tako daleko otići ali eto, drago nam je. Iako, to moram i želim naglasiti, više nam je drago što smo pomogli nego što se stvorila ta priča o nama. Bilo je u planu da kao momčad, klub odemo svi ali eto, mi smo odlučili sami na svoju ruku, pa smo to nekako onda objedinili kao kolektiv, Cibona da je bila".

Markota i Bundović u Petrinju su došli oko 21-22 navečer i pomagali po mraku, kiši koja je padala, sve do ranih jutarnjih sati kad su se uputili prema hrvatskoj metropoli. Šveđo je imao slobodan dan, ali Bundović je navečer imao zaostalu ligašku utakmicu protiv Škrljeva u Rijeci...

"Mi bi još ostali i spavati. Nego sam se morao zbog utakmice vratiti. Onda smo se oko 6 ujutro vratili, spavao sam nešto kratko, nisam baš najbolje jer sam iščekivao još jedan potres. Nešto malo sam zaspao, ručao i otišao na utakmicu".

I izdominirao! Naime, na njemu se baš i nije vidjelo, osim što mu je Robertson uzeo pet skokova koje nije trebao, da je proteklu noć zajedno sa Markotom proveo u Petrinji pomažući stradalom stanovništvu pa je tako bio najefikasniji igrač sa 20 poena, pet skokova i dvije ukradene lopte. Bundović je već do poluvremena bio najbolji, zabio je 15 u prvom dijelu...

'Igrao sam za njih, igrao sam i za sve one koji su ostali bez krova nad glavom, bez svega'

"Igrao sam za njih, igrao sam i za sve one koji su ostali bez krova nad glavom, bez svega, igrao sam za sve one koji su pogođeni potresom. Mislio sam kad je već ljudima teško, ajde da im s barem vrati nešto lijepo, da ih pogodi nešto lijepo osim potresa. Ne bih htio sebe isticati kad govorim o utakmici, dali smo sve od sebe kao momčad. Baš smo dali. Idemo dalje, dolaze nam važne utakmice i idemo to sad uzeti. Posvetiti tim ljudima čim više pobjeda, sigurno će im biti drago".

Filip nam je ispričao kako je doživio potres...

"Jooj, ej, taman sam bio s mamom i majka mi napravila doručak, kad ono krenulo drmati. Majka mi se prepala, nije meni zbog mene nego mi je radi nje. Ma neka drma, može drmati, samo da nema žrtava. Već kad drma nek' se razdrma, samo da nema poginulih. Ne može čovjek više vjerovati što se to događa, što se počelo događati... Ljudi su u strahu, odvratan osjećaj i godina. Katastrofa, ne znam dokle će to trajati. Nema više nikakve sigurnosti, ta korona, pa sad potresi. Nije za pamtiti, ne nije, nikako", zaključio je Filip Bundović.

Sve o razornom potresu u Hrvatskoj iz minute u minutu pratite - OVDJE.