Mladi Zagrepčanin ima OKP i uspješan je u borilačkom sportu: 'Cilj mi je tranzicija u MMA'

U borilačkom sportu postoje borci koji pomiču, ne samo sportske granice, nego i vlastite. Jedan od njih je Patrik Palatinuš (20.), borac iz Svarog MMA Zagreb. Patrik je nedavno pobijedio na submission grapplingu – ADCC-u (Abu Dhabi Combat Club) u naprednoj kategoriji održanom u Zadru na vrlo dominantan način. ADCC se smatra najprestižnijim natjecanjem u ovom sportu, gdje nastupaju najbolji borci. Uz to, Patrik ima i 6 zlatnih medalja u zadnjih 9 mjeseci, a dobio je i poziv za hrvatsku ju-jitsu reprezentaciju. Patrik Palatinuš sanja svoje sportske snove i na dobrom je putu da ih ostvari, a njegov trener Stjepan Vlaović kaže da se takva upornost kakvu ima Patrik - rijetko viđa. Ovo je priča o Patriku Palatinušu i Svarog MMA Zagreb, klubu u kojem predano trenira. 

Patrik, nedavno ste pobijedili na submission grapplingu – ADCC-u u naprednoj kategoriji. Kako gledate na taj uspjeh i što je bilo ključno da se popnete na najviše postolje?

"Jako sam zadovoljan jer mi je to tek drugi put da se natječem u naprednoj kategoriji općenito, smatram da je najviše pridonio moj marljivi rad, ali i redovitost na treningu, te zdrav način života", kazao nam je u uvodu Patrik Palatinuš. 

Je li vas iznenadila odluka srpskog prvaka Andreja Velanaca da, nakon što je izgubio od vas u roku od 20 tak sekundi, da se nije htio na natjecanju više boriti i kako gledate općenito na takve poteze?

"Ne zamaram se previše s time. Ja bi se svakako nastavio boriti kao što sam se uvijek borio do zadnje sekunde, uostalom trener mi ne bi nikad dopustio da odustanem, dokle god imam mogućnost borbe, borim se."

Nedavno ste dobili poziv za reprezentaciju ju jitse. Jeste li to očekivali i kako ste se osjećali, kad vam je prvi nastup i kako teku pripreme?

"Nisam očekivao poziv, ali drago mi je da su prepoznali moje pobjede na raznim turnirima u zadnjih 9 mjeseci. Imao sam priliku provesti cijeli vikend trenirajući s najboljima u Hrvatskoj na pripremama za turnir u Zadru u 8. mjesecu."

Imate dijagnosticirani OKP (opsesivno kompulzivni poremećaj). Kako se nosite sa svojim poteškoćama i kako one utječu na sport kojim se bavite?

"Sa svojim poteškoćama se najbolje nosim kroz sport i zdrav život. Sam OKP je dvosjekli mač, nekad se znam zamarati s nebitnim stvarima što me mentalno umori, ali isto tako uspijevam ga usmjeriti da mi služi u sportu, na način da imam povećani fokus na detalje i na redovitost."

Kad ste se počeli baviti s MMA grapplingom i zašto baš borilački sport, odnosno jeste li se ikad bavili nekim drugim sportom?

"Počeo sam se baviti prije otprilike dvije godine, oduvijek me interesirao sportski stil života a MMA me je zanimao jer je više borilačkih vještina u jednom, pa je to vrlo korisno i praktično kad nisam imao jednu omiljenu. Kad sam čuo od prijatelja iz kvarta da je našao novu MMA dvoranu koja je blizu, zainteresiralo me i došao sam probati. Kao dijete sam trenirao nogomet i dalje ga rado igram i pratim, samo moram priznat sve manje zbog nekih novijih trendova u nogometu koji mi nisu po volji."

Što bi htjeli u životu ostvariti na sportskom planu, koji su vam ciljevi?

"Cilj mi je dogurati što dalje moguće u ovom sportu, ali prije svega uživati u onom što radim. Kako je rekao poznati reper Stoka "trening mi je život a ne rekreacija".

Koliko često trenirate?

"U klubu sam 2-3 puta tjedno a osim toga volim raditi street workout isto 2-3 puta tjedno."

Tko su vam uzori?

"Kad bi morao izdvojiti neke uzore u sportskom smislu naveo bi Khabiba Nurmagamedova, Iliju Topuriu i Khamzata Chimaeva, prije svega jer svi navedeni imaju ogromnu mentalnu snagu i samopouzdanje. Khabib zbog svoje nesalomljivosti i dominacije, Topuriu zbog svoje knockout moći unatoč svojoj kilaži koju dijelim s njime i Chimaev zbog toga kako u borbi  navaljuje na svog protivnika i vrši mu pritisak."

Tko vam je najveća podrška?

"Prvo roditelji i obitelj jer su mi omogućili puno u životu, a onda trener i svi u klubu s kojima treniram."

Koji su planovi za budućnost?

"Cilj mi je napraviti tranziciju u MMA i boriti se u kavezu, stoga sam nedavno počeo i trenirati kickbox u klubu uz grappling."

Na čemu još morate najviše vježbati, raditi da bi bili još bolji?

"Pa, rekao bi kickbox jer sam tek nedavno krenuo, ali isto tako bi rekao da sve mogu poboljšati, jer savršenstvo ne postoji."

Koji vam je najteži trenutak u karijeri i što se dogodilo u tom meču, odnosno situaciji?

"Svaki poraz koji sam doživio, a da nisam bio 100% spreman, ili zbog puta, zbog umora mentalnog ili fizičkog, ili bolesti, jer znam da nisam mogao dati sve od sebe."

Najdraža pobjeda?

"Prva omiljena pobjeda je bila u Beču pri kraju prošle godine kad sam osvojio svoju prvu zlatnu medalju u amaterskoj kategoriji. Nakon te pobjede izdvojio bi posljednji turnir u Zadru. Prvo sam imao borbu protiv Andreja Velanaca koji je jako kvalitetan, prije sam imao dvije borbe s njime koje sam izgubio i onda ovaj put sam uvježbavao novu tehniku koju sam uspio na njemu provesti i pobjediti u roku od 23 sekunde. Potom sam u finalu imao borbu protiv Nike Grubača, koji je isto kvalitetan, s kojim sam isto imao dvije borbe prije koje sam izgubio. Sad kad sam ga pobjedio osvojio sam svoju prvu zlatnu medalju u naprednoj kategoriji i to na ADCC-u. Nitko sretniji od mene", završio je Patrik Palatinuš. 

Nakon Patrika, porazgovarali smo i s njegovim trenerom Stjepanom Vlaovićem. Stjepan je najstariji sin proslavljenog bivšeg hrvatskog nogometaša i reprezentativca Gorana Vlaovića. 

Kad ste prvi put primjetili Patrika, što ga je izdvajalo od drugih i koje su njegove najjače osobine?

"Prije otprilike dvije godine me je jedan polaznik pitao je li on može dovest svog prijatelja na trening koji je malo specifičan. Ja sam rekao da može i na prvu nisam primjetio njegove poteškoće, nakon par treninga kad sam ga išao ispravljati jer je nešto krivo radio nije mi vjerovao da će to funkcionirat jer njegov sparing partner će se opirat. S tom istom tehnikom (kimura) je osvojio zlato prije par dana u naprednoj kategoriji na ADCC-u. Tako da sam brzo shvatio da s njime treba malo drugačije. Naprimjer, treba mu se objasniti neke stvari do najmanjeg detalja da bi on to shvatio ili prihvatio jer je dosta sumnjičav, ali jednom kad to usvoji ide kao stroj. Tako da taj njegov OKP zna imati i pozitivne strane. Njegove najjače osobine su ustrajanost i disciplina, on kad se nečeg primi to je to, nema devijacija, nema lutanja, nema malo bi malo ne bi. Od dana kada je prvi put došao postao je najredovitji član i po pitanju treninga i po pitanju turnira. Zato i ima 6 zlatnih medalja unazad 9 mjeseci i poziv za reprezentaciju ju-jitse."

Može li Patrik postati profesionalni borac i što vas kod njega osobito oduševljava?

"Oduševljava me njegova posvećenost i disciplnirani pristup i svom osobnom zdravlju i sportom kojim se bavi. Može li postat profesionalni borac? Vrijeme će pokazati, ali upravo ta njegove posvećenost i disciplina je ono što mu daje najveću šansu za postizanjem te razine. Ono što je sigurno, na dobrom je putu."

Kako je nastala ideja za osnivanje Svarog MMA Zagreb?

"Studirao sam u Nizozemskoj 5 godina i tamo sam uz studije trenirao MMA. Kroz taj period sam se natjecao i pri kraju sam postao pomoćni trener u svojoj dvorani u Hagu. Kad sam završio studiji i vratio se u Zagreb htio sam nastaviti trenirati međutim kako živim u centru Zagreba ostale dvorane su mi bile daleko i nisu bile onakve na kakve sam navikao u Nizozemskoj pa sam pomislio što nebi sa svojim bliskim prijateljima pokrenuo vlastitu dvoranu i stvorio nešto nalik tome. Tako smo prije malo manje od 3 godine pokrenuli Svarog MMA Zagreb."

Kakva je bila početna vizija ili ideja kluba?

"Početna vizija je bila stvoriti mali klub koji je namijenjen za početnike gdje se sustavno i strpljivo uči cjeline MMA onako kako su mene to učili u Nizozemskoj. Iako je Nizozemcima nacionalni sport kickbox prvo su me učili grapplat (hrvanje, judo i ju jitsu) jer se to smatralo tehnički zahtjevnijim i više stranim osobi koja nije nikad trenirala borilačke sportove, potom se učio striking (boks, kickbox, muay thai) i onda se u konačnici to spajalo kako bi se dobio potpuni MMA. Tako i ja sa svojim polaznicima radim i zato smo prvo fokusirani na grappling u kojima smo postigli solidne rezultate (7 zlatnih medalja, 7 srebrenih medalja i 8 brončanih) u manje od 3 godine postojanja."

Zašto mali klub? Je li bilo velikih promjena unutar te 3 godine od osnutka? 

"Pa, mali klub prvenstveno jer imam svoj posao i svoju struku ovo mi je projekt iz strasti u slobodno vrijeme, pošto ne mogu biti 8-10 sati dnevno u dvorani i držat treninge, niti živim od ovoga nema ni potrebe za što većim brojkama kako bi bila neka zarada. Drugi razlog zašto mali klub jer, ako su velike brojke, onda to odmaže početnicima kojima se treba više posvetiti i pojasniti tehnike i motorike pokreta, stoga relativno mali broj ljudi je idealno za što kvalitetniji trening početnicima. Treći jer, nije ni lako naći veliku dvoranu pogotovo u centru ili širem centru koja još mora imatu slobodne termine u popodnevnim/predvečernjim satima, a koji su na najvećoj potražnji. Uspjeli smo naći malu dvoranu, ali nakon skoro dvije godine boravka tamo vlasnik je zatvorio dvoranu i morali smo naći novu u kojoj smo sada blizu Gupčeve zvijezde. Svako zlo za neko dobro, pa tako je i ova nova dvorana bolja u skoro svakom pogledu."

Kad kažete mali broj ljudi, o kojim brojkama pričamo i ima li interesa među mladima u Zagrebu?

"Pa desetak ljudi nekad više nekad manje, ovisi o godišnjem dobu ali ja sam zadovoljan s brojkom, kao što sam rekao cilj mi je kvaliteta ne kvantiteta. Ja bi rekao da postoji veliki interes među mladima i mislim da taj interes je sve veći kako MMA raste u popularnosti i kako se razvija domaća scena i domaći promotori."

Koji su vam dugoročni ciljevi i ambicije, te kako planirate to postići?

"Neki srednjoročni cilj nam je doći do redovitih borbi u kavezu na ispravan i strpljiv način jer ipak se radi o jedno 7 borilačkih vještina u jednom, vidjet ćemo kako i gdje točno. A dugoročni cilj nam je - kako se razvijaju naši polaznici, tako se i mi razvijamo skupa s njima kao klub u svakom segmentu. Naprimjer, nedavno smo započeli suradnju s dvoje kickbox trenera na redovitoj bazi, imamo razne goste trenere i planiramo ih imati što više u budućnosti."

Kakvu ulogu Svarog MMA Zagreb ima u lokalnoj zajednici i radite li s mladima ili organizirate neke posebne događaje?

"Pa, ja bi rekao da klub ima pozitivnu ulogu u lokalnoj zajednici jer omogućuje polaznicima razvijanje ne samo vlastite fizičke sposobnosti nego i mentalne sposobnosti poput discipline, samokontrole i samopouzdanja. Često kažem svojim polaznicima, pogotovo mlađima, da trebaju izaći iz ove dvorane kao bolje osobe. Nije poanta da ih učim borilačke vještine kako bi oni to koristili za gluposti, nego kako bi bili pozitivni utjecaj na svoju okolinu i zajednicu ako, ne dao Bog, se nešto dogodi mogu pomoć sami sebi ili nekom drugome. Kad smo kod mladih, trenutno primamo članove od 16 godina pa nadalje, jer treninzi su dosta fizički intenzivni i jer uvijek postoji mogućnost ozljeda. Stoga je bolje da su malo zreliji i ozbilniji. Što se tiče posebnih događaja, rekao bi da je jedna od naših glavnih filozofija - što više turnira kako bi se steklo što viŝe iskustva, za one koji žele postati borci. Zato ih redovito vodimo na turnire, a pogotovo van zemlje kako bi stekli i međunardna iskustva i susreli se sa što više stilova i pristupa borbi. To se može i vidjeti na našoj instagram stranici svarogmmazagreb gdje objavljujemo turnire gdje smo sve bili. Na jesen planiramo ići u neke zemlje gdje se još nismo natjecali poput Mađarske, Češke i Švicarske i u Italiju gdje smo već bili. Ako ikog zanima više, imamo i web stranicu svarogmmazagreb, gdje svi mogu saznati dodatne informacije. Ujedno ovim putem bi se još jednom zahvalio našim donatorima koji su nam uvelike pomogli financijski za putovanja i ostale financijske obveze koji klub ima. ", zaključio je Stjepan Vlaović. 

POGLEDAJTE VIDEO: Igor Pokrajac u podcastu Net.hr-a kod Silvija Maksana; 'Da sam taj dan otišao na avion vjerojatno bih umro, a Mislav Vučetić Kure je pravi ratnik'