Domagoj Duvnjak iznenadio klince na treningu: Zaigrao s njima pa odgovorio na tisuću dječjih pitanja

Bila je to još jedna srijeda u dvorani Područne škole Pongračevo. Dječaci iz rukometnog kluba Zagreb radili su ono što uvijek rade – hvatali lopte, pokušavali dodati točno, možda malo sanjali o velikim golovima. A onda se pojavio netko tko je za njih dotad postojao samo na televiziji. Domagoj Duvnjak.

Jedan od najvećih hrvatskih rukometaša zakoračio je tiho, bez pompe, samo s osmijehom i rečenicom: "Mogu li danas trenirati s vama?" I to više nije bio običan trening. Bio je to trenutak u kojem je sport postao ono što bi uvijek trebao biti – mjesto gdje se gradi povjerenje, samopouzdanje i osjećaj da vrijediš, čak i kad ne zabiješ.

Ovaj susret bio je dio globalne Adidasove kampanje Sideline Effect, pokrenute kako bi se podsjetili svi koji stoje uz rub terena – roditelji, treneri, navijači – koliko su njihove riječi moćne. I koliko mogu oblikovati dijete koje stoji na centru i pokušava pogoditi gol.

Istraživanje koje je obuhvatilo više od 12.000 mladih sportaša u 24 zemlje pokazalo je da čak 80 % djece redovito doživljava negativna ponašanja s tribina – vikanje, kritike, neprimjerene komentare, pritisak zbog rezultata. Upravo zbog toga Sideline Essentials obuhvaća pet pozitivnih ponašanja za roditelje, trenere i navijače, potvrđenih od sportskih psihologa i ambasadora poput Jürgena Kloppa i Aitane Bonmatí.

A tu je i Domagoj Duvnjak koji je dječacima od 10 i 11 godina odgovorio na tisuću njihovih znatiželjnih pitanja. "Podrška iz publike, s tribina je svakom sportašu izuzetno važna. Kad čuješ te riječi ohrabrenja i podrške, to te gura prema naprijed. Drugačije gledam na komentare iz medija jer sam iskusniji igrač, a kada sam bio mlađi, nije mi bilo lijepo čuti takve komentare. Mi kao sportaši uvijek imamo pritisak i onaj sportaš koji zna s tim pritiskom mislim da će prije uspjeti", objasnio je.

'Pozitivne tribine nisu najglasnije – one su najtoplije'

"Savršen primjer pozitivnih tribina je ovo u prvom mjesecu gdje je javnost bila prepozitivna i poslije poraza od Egipta gdje smo kao reprezentacija bili daleko od ulaska u četvrtfinale do zadnjih četiri, pet minuta protiv Mađarske, gdje smo gubili četiri razlike i okrenuli smo utakmicu. Ovo prvenstvo je bilo pozitivno od početka do kraja te smo zbog te pozitive uzeli medalju. Mi igrači smo jako osjetljivi na negativne komentare u medijima, a ovo prvenstvo je od samih početaka bilo pozitivno. Bez navijača, pogotovo ovako pozitivnih i pozitivne javnosti mi ne bi uzeli medalju", objasnio je na osobnom iskustvu.

"Pozitivne tribine nisu najglasnije – one su najtoplije. Volio bih češće čuti rečenice kao: ‘Super pokušaj!’, ‘Bravo za trud!’, ‘Bit će bolje sljedeći put!’ Umjesto vike i kritike, volio bih vidjeti osmijehe, pljesak i poštovanje – prema svoj djeci. Jer ono što čuju s tribina, djeca nose kući. A sport treba graditi, ne rušiti. To sada učim svog petogodišnjeg sina", kaže Domagoj koji se pred malim sportašima nije ponašao kao zvijezda. Sjeo je na klupu, odgovarao na pitanja, trenirao s njima.

Na pitanje tko ga je motivirao, nije pričao o velikim govorima ni pobjedama. "Motivacija ne dolazi uvijek sama od sebe. Bilo je dana kad ti se ne da, kad si umoran, kad te boli sve… Ali onda se sjetiš zašto si počeo. Ključno je imati cilj, ali i ljude oko sebe koji vjeruju u tebe – suigrače, trenere, obitelj. I kad to imaš, onda ni najteži treninzi nisu problem. Postaju koraci prema nečemu većem."

'S prijateljima iz škole sam išao na rukomet'

"Kod mene je specifična situacija jer su mi svi u rukometu. Zanimljivo je da je moj dida bio na svakoj utakmici i kad bi ja ukrao loptu u obrani, on bi meni dao 10 kuna. To je meni bila dodatna motivacija. Cijela mi je obitelj bila podrška jer su svi u rukometu, tata mi je bio rukometni trener u Đakovu pa u Osijeku, mama je igrala Jugoslavensku ligu, sestra je igrala rukomet", ispričao je Duvnjak te dodao: "Nije me nitko nikad kritizirao od mojih, učili su me da je neuspjeh ili lošiji rezultat dio igre. Ne možeš uvijek pobjeđivati. Treniramo, radimo i uspjeh je nešto što dođe prirodno nakon toga."

A kako je njemu obitelj bila oslonac, on je često mlađim igračima bio osoba na koju mogu računati. "Što se tiče mlađih kolega – trudim se biti im oslonac. Nekad im samo kažem: 'I ja sam bio tu gdje si ti sad'. Sve se može kad ideš korak po korak. Nisu uvijek potrebne velike riječi – ponekad je dovoljno da znaju da netko stoji uz njih", objasnio je.

Prisjetio se i svojih juniorskih dana. "Taj kadetski, juniorski dio bio mi je predivan u Đakovu. S prijateljima iz škole sam išao na rukomet po prvenstvima u cijeloj državi i ta su mi putovanja ostala u sjećanju jer tada nije bilo pritiska", kazao je.

Ova Adidasova kampanja nije o medaljama. Nije ni o sportskim uspjesima. Riječ je o tome tko smo dok navijamo za one koji tek kreću.

Naime i Duvnjak je jednom bio samo dječak koji je volio loptu. Srećom, imao je prave ljude uz sebe – ne samo na tribinama, već i u svakom dolasku, odlasku, zagrljaju i tihoj rečenici: "Ti to možeš."

Budite pozitivna tribina. Zato što to nije slabost – to je zdrav temelj za svu našu djecu.

Sadržaj nastao u suradnji RTL native tima i Adidasa.