Dala otkaz i doselila se iz Njemačke: 'Nijedan se grad ne može usporediti sa Splitom'

Profesorica umjetnosti i engleskog jezika, Susanne Delilović, (32), rođena je i odrasla u Njemačkoj, a zadnje četiri godine živi u Splitu. Živjela je u Augsburgu u Njemačkoj gdje je tijekom studiranja radila razne poslove, od konobarenja, čišćenja i držanja instrukcija iz engleskog jezika, do modelinga, a radila je i u jednoj ustanovi za djecu s posebnim potrebama.

Ljubav prema slikanju razvila je u ranoj dobi te je za vrijeme studiranja počela i prodavati svoje slike pa je već tada imala dosta narudžbi. Susanne u slobodno vrijeme voli ići u prirodu, čitati Bibliju, volontirati, svirati klavir, kuhati i raditi gotovo sve u čemu se može kreativno izražavati. Kako joj je važna vjera u životu, kaže da živi jednostavan i sretan život posvećen Bogu i obitelji.

Susanne Delilović priča što je utjecalo na njezin povratak u Hrvatsku, kako se ovdje snašla, što je motivira za slikanje te kako izgleda proces stvaranja.

Povratak u Hrvatsku

"Vrlo rano sam donijela odluku da ću jednog dana živjeti u Hrvatskoj. U Split sam često dolazila kod bake na ljetovanje i uvijek sam govorila: 'Čim diplomiram, živjet ću kod nje, kako bih se brinula za nju jer je bila sama i jako sam je voljela. Međutim, tri mjeseca prije nego što sam diplomirala, ona je zauvijek zaspala. U to vrijeme sam upoznala sadašnjeg supruga, koji je živio u Švedskoj i razmišljali smo gdje ćemo živjeti nakon vjenčanja. Bilo nam je jasno da ne želimo upasti u zamku uobičajenog 'zapadnjačkog načina života' u Njemačkoj i Švedskoj, gdje se često sve svodi na rad i potrošnju, uz život opterećen kreditima i stalnim financijskim obvezama", započela je Susanne priču o svom povratku.

"Prvo smo razmišljali o Makedoniji jer su stanovi tada u novogradnji bili po 150 eura mjesečno. Mislili smo da ćemo naći neki online posao ili raditi neki fizički posao te da tako nećemo imati velike mjesečne izdatke. Međutim, kada je baka umrla, moja mama nam je dala stan u Splitu na raspolaganje pa nam je to bila najlogičnija opcija kako bismo imali minimalne troškove jer najam stanova u Njemačkoj zna biti i po 1000 eura mjesečno. Ako želite putovati ili se baviti volontiranjem, stalni mjesečni troškovi vas ograničavaju i prisiljavaju da radite samo kako biste ih mogli podmiriti", dodaje.

Ova mlada žena ističe kako nije bilo lako donijeti odluku o preseljenju i ostaviti obitelj, prijatelje i poznato okruženje, no privrženost Splitu, koji joj je uvijek bio najdraži grad, presudila je. Unatoč svim izazovima, taj korak je za nju imao duboko značenje.

"Često sam putovala jer su karte iz Njemačke uvijek bile vrlo povoljne – letjela sam za Rio de Janeiro za samo 250 eura, ali i za New York, Barcelonu, London, Singapur, Filipine… popis je dugačak. Iako sam posjetila brojne svjetske gradove, moram reći da se nijedan grad na svijetu ne može usporediti sa Splitom", kaže ova profesorica i slikarica.

"S obzirom na to da smo suprug i ja pozitivne osobe i uvijek primjećujemo samo dobro, lako smo se prilagodili i nigdje se ne osjećamo doma kao ovdje. Kada ti je suprug još i najbolji prijatelj, onda ti obitelj ne fali toliko. Meni bi bilo lijepo gdje god da živim jer bi napravila da mi bude lijepo. Tvoj život je projekcija tebe samog i tvoje nutrine. Ako je čovjek iznutra sretan i zadovoljan, onda će mu sve životne okolnosti biti super. Ako je netko nezadovoljan, iako živi u palači i mjesečno zarađuje 5000 eura, opet će biti nezadovoljan jer susjed zarađuje 6000 eura", smatra Susanne.

Živjela je neko vrijeme u Švedskoj i Njemačkoj, sve dok se nisu vjenčali u Makarskoj i preselili u Brela. Stan u Splitu, koji je star 50 godina, trebali su preurediti pa je to potrajalo neko vrijeme.

"Morali smo ga potpuno renovirati. Nakon par mjeseci osposobili smo kupaonicu i odmah uselili u stan bez kuhinje - u prašinu i gradilište. Sve smo radili sami i financirali iz svoje ušteđevine. Nismo htjeli kredite jer smatram da to zarobi čovjeka i oduzima mu slobodu. Živjeli smo jako skromno kao i sada, a renovirali bi nešto tek kada bismo imali budžet za to", priča.

Nakon što je diplomirala, dobila je posao profesora engleskog jezika u jednom obrazovnom centru u Njemačkoj. S obzirom da je to bilo tijekom pandemije, pronalaženje posla bilo je dosta lakše jer je bilo online, a Susanne je naglasila kako je to bio njezin posao iz snova.

Slikanje u Dalmaciji

Profesorica engleskog jezika kaže da pet godina nakon diplome nije uzela kist u ruke. Unatoč tome što ju je suprug neprestano poticao da se ponovno posveti slikanju, tvrdi da nikako nije pronalazila inspiraciju.

"Tek kada sam se odvažila otvoriti društvene mreže, to me motiviralo da počnem slikati redovito jer tada moraš nešto objaviti. Ljudi su bili oduševljeni. Ubrzo sam shvatila da ne mogu sve jer ne želim da mi pati slobodno vrijeme i volonterski rad. Morala sam se odlučiti – ili posao profesorice engleskog ili društvene mreže i umjetnost. I na koncu sam shvatila da ću imati veću slobodu ako se bavim samo umjetnošću, tako da sam dala otkaz na svom poslu iz snova, kako bih radila drugi posao iz snova", otkriva Susanne.

GRAD VELIKIH KONTRASTA /

Dejana o cijeni života u New Yorku: '2000 dolara stanarina, 100 režije, a tek hrana...'

Ističe da najviše voli slikati more i morske pejzaže: "Bog je u svojoj prirodi pokazao vrhunsku umjetnost i kreativnost. Kada objavim sliku, uglavnom se proda jako brzo, tako da u svom stanu nemam niti jednu, što je žalosno, ali kod postolara su cipele najgore, je li tako? S obzirom na to da se slike tako brzo prodaju, ljudi nemaju izbor gotovih pa naručuju prema svojim idejama ili nešto što bi im odgovaralo u stanu. Trenutačno surađujem s dizajnerima interijera. Osim toga, klijenti najčešće naručuju portrete kućnih ljubimaca kao originalan poklon nekome", kaže.

"Portreti mi idu najbrže jer sam već uvježbana. Rekla bih da mi možda za jednu sliku treba najmanje dva dana da je naslikam, a najduže... pa, neke slike nikad nemaju kraja. Prodajem ih zasad isključivo putem društvenih mreža jer sam tek u počecima umjetničke karijere. Materijale kupujem uglavnom u Njemačkoj zbog većeg izbora. Kako često idem u Njemačku vidjeti mamu, onda tamo kupimo sve što nam treba", objašnjava Susanne.

Ima podršku obitelji

Ova mlada slikarica ima veliku podršku obitelji, ali navodi da su je razočarali neki ljudi koji su joj bili bliski. "Niti me prate, niti lajkaju objave, kao da ih smeta uspjeh ili ne znam što, ali moja mama je moj najveći fan. Satima gleda moje objave, komentira i lajka. Preslatka je. Unatoč tome, mnogi su mi savjetovali da radim oba posla i da ne dajem otkaz. Međutim, poanta dolaska ovdje bila je da manje radim, a ne više", kaže iskreno.

UZ STUDIJ I RADI /

Studentica iz Amerike o životu u Hrvatskoj: 'Shvatila sam poantu dugog ispijanja kave'

"Smatram da se može živjeti od umjetnosti. Najvažniji su marketing, društvene mreže i veliki broj pratitelja. Nažalost, ali tako je. Primijetila sam neke samouke 'umjetnike' u Njemačkoj – slike im nisu nešto posebno, više se radi o raspršenim bojama i očito je da je ta slika napravljena za pet minuta, ali imaju po 200 tisuća pratitelja. Čim objave sliku po cijeni od 2000 eura, proda se u roku od minute. Treba imati dobar koncept, objave s kojima se ljudi mogu poistovjetiti i krenuti. Možda ćete na početku morati raditi dodatni posao, ali kad krenete – stvarno je moguće. I čak i da propadne sve, opet se možete vratiti na staro", savjetuje Susanne.

"Nikada u povijesti čovječanstva se nije tako dobro živjelo kao sada. Svi imamo sve što nam treba. Svi imamo hranu i odjeću. Isus je rekao – budite zadovoljni time", zaključuje Susanne svoj pogled na to koliko je čovjeku potrebno da bi bio sretan i ispunjen.

POGLEDAJTE GALERIJU

POGLEDAJTE VIDEO: Kupnja nekretnine u Splitu za mnoge mlade je nemoguća misija