Smokva bjelica zaboravljena dalmatinska sorta koju volimo

Masline, vinova loza i smokve tri su dalmatinska simbola na koja smo se toliko navikli da su postali dio naše svakodnevice, a zasigurno se s njima i susrećemo gotovo svakodnevno u kuhinji.  Možda još najrjeđe susrećemo smokvu, koja bi trebala biti na vrhu kao kraljica voća.

U našim priobalnim krajevima uspijeva velik broj sorti smokava, ali malen broj kvalitetnih. Među njima prednjači smokva bjelica.  S obzirom na nutritivni sastav i ljekovita svojstva, smokva se izdiže iznad mnogih vrsta voća.  Već svi znamo i da provjereno briše bore i pomlađuje, a znamo i da je smokva, odnosno smokvin list nekada davno bio i prva odjeća.

Plodovi smokve su vrlo hranjivi i visoke dijetoterapeutske vrijednosti. Posebice su traženi u svježem stanju u vrijeme turističke sezone, ali i tijekom godine različito prerađeni, ponajviše kao osušeni plodovi (suhe smokve). 

Smokva bjelica je dvorotka, vrlo je stara sorta smokve. Plod je srednje veličine. Meso je slatko, a boja ploda žuto zelena. Bujnoga je stabla, obilno rodi, a cvate dva puta. Smokva bjelica dozrijeva krajem srpnja i početkom rujna, a razdoblje zriobe je kratko (mjesec dana).  Proljetni cvat od degeneriranih ženskih cvjetova, omesnati i izraste do normalne veličine, ali nikada nije jestiv. Ljetni cvat razvije jestiv plod, produljen kratkim vratom, prosječne težine od 40 do 70 g. Plodovi su dobre kakvoće, prikladni za prijevoz i potrošnju u svježemu stanju i sušeni. Meso je svijetlo bijelo ispod kože i blijedo medeno u unutarnjem dijelu, vrlo sočno, ugodno slatko. Smokva bjelica vrlo raširena u dolini Neretve južnoj i srednjoj Dalmaciji.    Plodovi imaju veliku dijetoterapijsku i hranjivu vrijednost, a ljekovitu na bolesti želuca, slabokrvnost itd. Smokva bjelica troši se svježa, suha, kao marmelada, džem, slatko, kompot, žele i sok.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!