Obična jela kao glavni predstavnik šumskoga svijeta

Obična jela, iako joj ime zvuči "obično" jedna je od naših najljepših vrsta.  Krasi je tamnozelena krošnja koja je u kontrastu s bjelkastom korom i bijelim vapnenačkim stijenama naših planinskih vrhunaca. Područje njezinog rasta je gorski pojas (u našoj klimi cca 800-1100m n.v.) srednje, južne i djelomično zapadne Europe.

U našim je krajevima obična jela svoj optimum pronašla na Dinaridima (na vapnencu) te u savsko-dravskom međurječju na višim gorama kao što su to: Medvednica, Papuk, Ivanščica i dr. 

Mlade iglice skupljene zimi su vrloo bogate vitaminom C, a unutrašnji dio kore je jestiv i može se upotrijebiti kao dodatak brašnu.​

Obična jela (lat.Abies alba), može narasti do 60 m visine i 1,5-2m prsnog promjera.Obična jela ima krošnju koja je u mladosti čunjasta s izraženim vrhom, a kasnije je valjkasta.Vrh krošnje se gubi postaje tanjurast i naziva se rodino gnijezdo, grananje je pršljenasto. Kora obične jele je u mladosti glatka, svijetlo sive boje, a u kasnijoj dobi tamnija i ispucala u obliku kvadratića. Cvjetovi su joj jednodomni, Iglice su plosnate duge do 3 cm, široke do 2,5 mm s gornje strane iglice su tamno zelene, a s donje strane svijetlo zelene boje, s donje strane nalaze se dvije bijele pruge puči, ostaju na stablu i po 8 godina.

Obična jela ima drvo koje je mekano i koristi se u proizvodnji namještaja.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!