
Mislio kako će umrijeti u divljini, a onda se dosjetio rješenja

Britanac Geoff Keys puna je dva dana besciljno lutao australskom divljinom. Bos, gladan i iscrpljen, 62-godišnjak je mislio kako mu nema spasa.
Bilo je to kao u filmu. Geoff Keys odlutao je od svojeg kampa smještenog u Jardine nacionalnom parku, u australskoj državi Queensland. Želio je okupati se podno vodopada rijeke Jardine. Bez opreme za osnovno preživljavanje, bos i potpuno ne zaštićen od australske divljine, upustio se u šetnju koja ga je mogla koštati života.
Okupao se u rijeci. Bio je potpuno sam, a oko njega nije bilo drugih ljudi. Kupao se podno Blizanačkih slapova, a onda odlučio otići do spektakularnog Eliot slapa.
"Voda je bila doista topla i uživao sam u plivanju. Bilo je oko 16 sati. Plivao sam u nadi kako ću naići na slap Eliot. Kako oko mene nije bilo ljudi, a slapu ni traga, oko 18 sati sam odustao. Odlučio sam se vratit i onda sam napravio najgluplju odluku u svojem životu", opisuje događaje na svojem blogu.
"Umjesto da se vratim nizvodno, odlučio sam krenuti prečicom, kroz gustiš. Već je polako padala noć. Nisam imao cipele na nogama. Ne znam što mi je bilo na pameti!", priznaje Geoff koji je lutao cijelu noć. Cijelo se vrijeme nastojao prisjetiti kako je točno izgledala karta koju je promotrio u kampu. Uzaludno se trudio odrediti gdje se točno nalazi, gdje je sjever, a gdje jug. U zoru se ponovno uputio prema vodi. Oštro kamenje i bilje bilje ozlijedilo mu je noge, pa je ponovno zaplivao.
Međutim, brzaci su bili sve opasniji, pa ni pritoci rijeke Jardine više nisu bili opcija kojom je mogao nastaviti povratak u sigurnost. Nešto prije podneva, čuo je helikoptere. Iscrpljen, sjeo je na obalu pritoka i napisao poruku, u nadi da će ju vidjeti iz zraka.
"Izašao sam iz vode, našao štap i napisao poruku: "U pomoć 2708". Brojevi su označavali datum, a nacrtao sam i strjelicu kojim sam putem krenuo dalje. Smatrao sam kako je to dovoljno jasno pilotima gdje me trebaju tražiti", prisjetio se Geoff.
Potpuno dezorijentiran, Geoff je nastavio hodati i plivati australskom divljinom. Iscrpljen i mokar od lokalnih pljuskova, odlučio je vratiti se na mjesto gdje je napisao poruku. Imao je sreće.
"Ponovno sam plivao nizvodno, povremeno se odmarajući. Povratak je bio naporan. Brzaci su bili sve gori, tijelom sam udarao u ostatke stabala koji su plutali vodom, a noge sam izgrebao ne samo hodajući već i na oštre stijene u pritocima. Izgubio sam i svoj vodootporni fotoaparat, zbog čega sam bio dodatno očajan, jer sam u njemu imao doista predivne fotografije", prisjetio se. Potpuno iscrpljen, legao je na stijenu što se izdizala iz potoka. U tom trenutku začuo je zvuke helikoptera.
"Skočio sam u potok i potrčao prema obali. Već me je bio preletio. Stajao sam u vodi i vikao iz sveg glasa pilotu da se vrati. Srećom, vratio se! Okružio me, a ja sam mahao svojim šeširom i vikao kao luđak! Mislio sam da me ne vidi, a onda mi je netko mahnuo iz kabine. Mojim je mukama konačno došao kraj!", opisao je trenutak spašavanja zalutali turist.
Kopilot, koji ga je užetom izvukao iz divljine, ujedno je i medicinski djelatnik. Još u helikopteru pružio mu je prvu pomoć. Osim iscrpljenosti, Geoff je imao ozbiljne rane na nogama, a bolovi su bili neizdrživi.
















