Marina Orsag slavi 20 godina karijere: 'Trenirala sam nogomet, a u stand-up sam se zaljubila na prvu'

Marina Orsag (46), predvodnica stand-up komedije u Hrvatskoj i jedno od najprepoznatljivijih lica domaće humoristične scene slavi 20 godina karijere. Kroz dva desetljeća neumornog rada, Marina je svojim britkim humorom, autentičnim stilom i hrabrošću pomicala granice, rušila stereotipe i otvarala vrata brojnim mladim komičarima. Osnivačica je prvog hrvatskog stand-up kolektiva, Studio Smijeha, i nezaobilazna figura kad se govori o razvoju stand-up scene u regiji. Njezin doprinos ne mjeri se samo brojem nastupa, već i trajnim utjecajem koji je ostavila na kulturu smijeha i slobodnog izražavanja.

'BRDO SMIJEHA' /

Festival dobre volje koji okuplja najbolje komičare iz regije, od stand-upova do kazališnih komedija

U razgovoru za Net.hr, Marina je otkrila detalje vezane uz svoju profesiju, progovorila o svojim karijernim počecima i poteškoćama s kojima se susretala kao i planovima za budućnost.

Slavite čak dva desetljeća svoje karijere. Kada ste shvatili da je stand-up profesija kojom se želite baviti?

Čim sam odradila svoj prvi javni nastup 29.4.2005. na brodu Papillon na Savi, to je za mene bilo to. Ljubav na prvi pogled odnosno na prvi nastup i jasna misao da ništa osim toga više ne želim raditi.

Kako su izgledali Vaši karijerni počeci?

S obzirom da na početku moje karijere nije postojala stand-up scena kao takva, prvo sam se morala baciti na izgradnju. Nakon tog prvog javnog i službenog nastupa na brodu, nastavili smo još neko vrijeme tamo nastupati s povremenim nastupima izvan Zagreba. Kroz neko kratko vrijeme krenula sam producirati i organizirati nastupe, zvati kafiće i klubove, objašnjavati što je stand-up i da nam uopće daju priliku za nastup i u konačnici publiku na svakom nastupu “educirati” o stand-up-u i kako to sve funkcionira na nastupima. Publika nas je zaista odlično primila od samog starta i osjetilo se da postoji potreba, želja i publika za stand-up komediju u Hrvatskoj. Nakon godinu dana nastupanja shvatila sam da ne mogu raditi posao od 9 h do 17 h i ići u razne gradove dalje od dva sata, nastupati i sutra biti normalna na poslu, a ovo je nešto što zaista želim. Odlučila sam se tada na, za to vrijeme mnogima čudan korak, a to je dati otkaz na poslu sa super uvjetima i baciti se naglavačke u nepoznato. Želja mi je bila ne raditi uredski posao već, putovati uokolo i nasmijavati ljude. Kako sam krivo pomislila… Naime, kad kreneš u nešto za što scena ne postoji, moraš je sama izgraditi, a to nije nimalo lako i puno teži, plus vremenski zahtjevniji posao od onog koji ima radno vrijeme, jer kad radiš za sebe i nešto što stvaraš, radiš praktički 24 sata na dan, vrlo često u uredu. Vrlo brzo nakon toga pokrenula sam radionice i večeri otvorenog mikrofona kako bi se scena širila i broj mojih kolega i kolegica rastao.

Jeste li se susretali s nekim poteškoćama tijekom svoje karijere?

Naravno. Em što sam gradila potpuno novu supkulturu i scenu, em sam žensko na Balkanu, em u svakom poslu ima poteškoća - ne nekih, već puno njih u svim aspektima. Svaki put do uspjeha protkan je neuspjesima i poteškoćama i tko kaže drugačije, laže ili mu/njoj je sve servirano na dlanu.

Koje razdoblje svoje karijere smatrate najuspješnijim?

Svako razdoblje je imalo neke svoje najuspješnije trenutke od prvog open mica i prvog festivala do otvaranja prvog Comedy Cluba i prvog rasprodanog stand upa u Lisinskom. To je što se tiče producentsko organizacijske karijere. Što se tiče komičarske karijere tu su razdoblja od prve nagrade publike na LENT festivalu i ulaska u top deset komičara svijeta u Montreauxu, do nagrade za Europskog heroja humora u Amsterdamu. Tko zna, možda do najuspješnijeg dijela uopće nisam još došla, a i svatko gleda drugačije na uspjeh. Meni nije uspjeh slava i bogatstvo i ogromne sale gdje mi publika ne vidi izraz lica. Uspjeh mi je da sam, bez veza i financijske podrške, iz malog podrumskog stana od jedva dvadeset kvadrata i bez WC-a i kupaone, stigla do toga da danas jako kvalitetno živim od onog što volim raditi, imam preko dvadeset nastupa i raznih angažmana mjesečno, puno putujem, imam super stan, životnu partnericu koja me neizmjerno voli, iskrene prijatelje i prijateljice i u konačnici izgradila sam novu supkulturu i scenu u Hrvatskoj.

Odakle dobivate inspiraciju za svoj sadržaj?

Stand up komedija je duhoviti komentar na sve što nas okružuje i duhovita kritika društva, tako da je inspiracija svuda i stalno oko nas.

Opišite nam svoj najdraži nastup?

Zaista nakon sada već skoro četiri tisuće nastupa ne mogu izvući taj jedan, jer bilo ih je puno divnih na različitim razinama. Od predivnih do presmiješnih situacija. Recimo u Beogradu je jedan stariji gospodin tokom nastupa u potpunosti promijenio mišljenje o lgbt osobama, pa su me nakon KAJ BRE?! nastupa u Nišu grlili navijači sa rečenicama da neće više nikad da mrze Hrvate i Hrvatice nakon ovog, jednom prilikom tokom nastupa u Ninu je gospođa morala izaći jer se popiškila u gaće od smijeha. Svašta se izdogađalo i sve mi je najdraže u nekom segmentu. Evo, jedna od, drugima najčudnijih, situacija u mojoj karijeri je kada sam pokazala grudi u Bjelovaru da ušutkam „heklera“ iz publike. Naime tokom prvih 20-ak minuta mog zagrijavanja publike koje je super primljeno, jedan "gospodin" u zadnjim redovima nije mogao prestati dobacivati i koliko god sam mu ja, na artikulirana i razumljiva dobacivanja, uspješno vraćala, nakon nekog vremena to zaista oduzima fokus od onog zašto je publika došla. Kako su u to vrijeme bile popularne gole vijesti u jednom trenu stigla sam i do fore o golim vijestima i čemu one služe. Na pola fore "gospodin" se zaderao: "Koji k* ti imaš protiv golih vijesti, tamo žene imaju muda pokazati gole sise za razliku od tebe!" Pogledala sam ga, stavila mikrofon na stolicu, skinula jaknu, skinula majicu, skinula grudnjak, pokazala što sam imala (nema tu puno, al' bitna je poanta), obukla grudnjak, majicu, jaknu i uzela mikrofon u ruke. Nakon toga publika je umrla od smijeha, zapljeskala i bila mi kako bi se reklo "na dlanu" do kraja showa, a gospodin više nije progovorio ni riječ. Neću nikada zaboraviti face Vlatka i Gorana u prvom redu koji su vidjeli kamo to ide i uz smijeh i zafrkavanje krenuli mahati glavom, ne, ne, ne, ne, ne, ne.

Smatrate li da se od ove profesije može živjeti?

Naravno da može, pa nije mi to hobi zadnjih 20 godina, već živim od toga i to skroz u redu. Kao i još barem desetak drugih komičara. Međutim, to ne dolazi preko noći i zahtjeva puno rada i truda.

Kakvi su Vaši planovi za budućnost u profesionalnom smislu?

Sada kada je scena na razini na kojoj je, namjeravam se najviše fokusirati na sebe i svoju vlastitu karijeru. Nastupi izvan Hrvatske na engleskom jeziku, turneja za 20 godina rada svojim solo showom i izdavanje priručnika za bavljenje stand-up komedijom su mi za sada najveći fokus. Također želim pokušati ostvariti sve raspisane televizijske projekte koje imam, kao i film. Što se tiče scene, najveći fokus će mi biti na jačanju ženske stand-up scene u Hrvatskoj, vraćanju Smjehotres projekta i PANČ Festivala, te pokretanje Balkan Comedy Channel kanala za što sam već u dogovorima s ostalim balkanskim scenama. A možda jednog dana i vratim Studio Smijeha kao Comedy Club. Potreban je.

Koji je Vaš trenutni ljubavni status?

U sretnom životnom partnerstvu sam.

Jeste li se susretali s dobacivanjima tijekom nastupa?

Naravno da jesam i to je sastavni dio stand up komedije. Od takvih situacija često u improvizaciji nastanu i nove fore. Samo je bitno da dobacivanja budu artikulirana i dovoljno glasna da ih čujemo pa možemo vratiti. Ili ako ne čujemo, kad pitamo da ponove, da zaista i ponove, a ne da zašute i skrivaju se, kao što se to najčešće događa.

Možete li nam otkriti neke novosti iz privatnog života koje niste do sada otkrivali?

S obzirom da je stand-up komedija vrlo iskrena izvođačka disciplina, nema toga što publika već ne zna, ali evo za širu publiku par zabavnih činjenica. Sa četiri godine me tata upisao u Dinamo i trenirala sam nogomet, te kasnije bila „tajno oružje“ profesoru iz tjelesnog u osnovnoj školi na nekim natjecanjima jer sam žensko pa me nitko nije doživljavao ozbiljno pa su me često ostavljali nepokrivenu na terenu. Sa osamnaest sam plesala u Aquariusu u vrućim hlačicama i topiću za honorar na podiju ispred DJ pulta. Tada su još vjerovali da će određeni atributi narasti, hahahaha.

Imate li neki porok?

Čokoladu i sir. To su za mene poroci jer ih zbog zdravlja ne bih smjela jesti, a kako da živim sretno ako ih ne jedem?

POGLEDAJTE VIDEO: Generacija Z sve više traži informacije na TikToku, a kome danas vjerovati? Otkriva Meri Goldašić u MagNetu