'Ja sam u duši Jugoslaven i to je za mene humana i normalna gesta'

Jedan od najvećih pojedinačnih donatora u okviru akcije za stradalnike u razornome potresu koji je 29. prosinca pogodio Baniju svakako je Milan Popović. Beogradski poduzetnik, često nazivan "srpskim kraljem bakra“, preko ambasade Republike Srbije u Zagrebu i Srpskoga narodnog vijeća donirao je 100.000 eura stradalomu stanovništvu na Baniji.

Popovićevom donacijom nabavljeno je 25 kontejnera za privremeni smještaj, od kojih su prva dva u četvrtak stigla u Lekenik. Svi su opremljeni sanitarnim čvorovima, kuhinjama i instalacijama, tako da stradali mogu odmah useliti u njih. Važno je reći da je u tome kontingentu i šest većih kontejnera, koji uz glavnu jedinicu imaju još dvije prostorije, što će omogućiti smještaj većim obiteljima.

Srbija je donirala milijun eura

Kontejnere je u četvrtak zamjenici predsjednika SNV-a Dragani Jeckov u Lekeniku, u kampu Stožera civilne zaštite za otklanjanje posljedica potresa, svečano uručio otpravnik poslova ambasade Republike Srbije Davor Trkulja, koji je tom prilikom pozvao i druge donatore da pomognu stradaloj Baniji.

Podsjetio je da je Vlada Republike Srbije donirala milijun eura hrvatskoj Vladi, Grad Beograd 100.000 eura Mitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj, pokrajinska Vlada preko svoga Fonda još 50.000 eura, a tu su i brojne tvrtke koje su pomogle stradalima.

Popović o svojim razlozima

"Ne volim komentirati dodatno ovakve stvari. Trebamo pomoći ljudima kojima je potrebna pomoć. Svi smo obvezni pomoći ljudima u nevolji", kazao je Popović, inače bivši partner splitske pjevačice Severine Kojić, za portal Novosti.

Odgovarajući na pitanje o velikodušnim gestama solidarnosti na području bivše Jugoslavije, koje nisu bili vezane samo uz države, nego još više uz građane koji pomažu jedni drugima, kako u poplavama u Srbiji prije nekoliko godina, tako i sada na područjima stradalima potresom u Hrvatskoj, Popović je rekao:

"Ja sam u duši još uvijek Jugoslaven i to je za mene humana i normalna gesta. Tko će komu pomoći ako neće susjed susjedu?! Govorim to posebno zato što smo godinama zajedno surađivali i živjeli u istoj državi. Mi bismo trebali svi jedni drugima pomagati. Kažem to kao Jugoslaven, odnosno kao jugonostalgičar."