
Klavir je zasvirao s pet godina: 'Jazz je meni u život došao s Gabi Novak i Boškom Petrovićem'

Bio je okružen umjetnošću od ranog djetinjstva, a kroz karijeru je osvojio brojne prestižne nagrade te surađivao s poznatim glazbenicima
Matija Dedić, jedan od najistaknutijih jazz glazbenika u Hrvatskoj, preminuo je u dobi od 52 godine.
Rođen je 2. ožujka 1973. godine u Zagrebu u obitelji jednih od najutjecajnijih glazbenika, Arsena Dedića i Gabi Novak. Glazbom se počeo baviiti u ranom djetinjstvu, a klavir je počeo svirati već s pet godina. Vrlo rano je otkrio jazz te mu se u potpunosti odlučio posvetiti.
Jazz je diplomirao na Umjetničkoj akademiji u Grazu 1997. godine, a krajem 90-ih je osnovao i vlastiti sastav "Matija Dedić Trio".
Brojne uspješne suradnje
Kroz karijeru surađivao je s brojnim poznatim jazz gkazbenicima, poput Boška Petrovića, trija Black Coffee, Quarteta Sensitive, Darka Jurkovića, Alvina Queena, Martina Drewa, Rona Ringwooda i mnogih drugih. Osim njih, radio je s popularnim glazbenicima s domaće scene kao što su Josipa Lisac, Massimo, Gibonni, Oliver Dragojević i njegov otac Arsen.
Nastupao je u brojnim državama Europe, ali i Brazilu te SAD-u, a skladao je i djela za televiziju i kazalište.
Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva skladatelja za najboljeg jazz skladatelja. Također, višestruki je dobitnik nagrada “Status” za najboljeg jazz klavirista i “Porin” za najbolje jazz albume. Među istaknutijim postignućima jest ulazak u finale natjecanja mladih jazz klavirista na prestižnom Montreux Jazz Festivalu.
Bogata glazbena ostavština
Objavio je velik broj albuma, što solo, a što u suradnji sa značajnim glazbenicima.
Godine 2000. izdavačka kuća Cantus records objavljuje njegov prvi solo album pod nazivom Solo Part 1, a u prosincu sljedeće godine nastaje "Handwriting" koji mu je donio tri nagrade "Porin". Tr godine kasnije u nakladi izdavačke kuće Dallas Record objavljuje album "Tempera" na kojem je snimljeno 12 Gibbonijevih skladbi.
Godinu dana kasnije za istog izdavača objavljuje album "Drugi pogled" koji sadrži najpopularnije skladbe njegovog oca Arsena Dedića poput "Sve te vodilo k meni", "Kuća pored mora", "Ni ti ni ja", "Ne plači", "Razgovor s konobarom" i "Moderato cantabile".
Zajedno s belgijskim kontrabasistom Jean-Louis Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom 2006. godine snimio je album "Visiting Bruxeless". Na albumu "Life of Flowers", na kojem svira s glazbenicima raznih stilova, uz vlastite izvodi i skladbe Dore Pejačević.
Svirao u spomen na oca
Nakon smrti Arsena više je puta održao koncert u spomen glazbenoj legendi, a na nekima od njih nastupao je s kćeri Lu koja se također aktivno bavi glazbom.
Bio je u braku sa samozatajnom Marinom Scotti te su zajedno bili od devedesetih, a kćer Lu je njihovo jedino dijete. O ljubavi Matije i Marine malo se znalo, s obzirom na to da su privatan život vješto skrivali od očiju javnosti.
U svom intervjuu za Globus progovorio je i o približavanju pop glazbi što mnogi tumače kao rizik. Muzičari koji se bave ozbiljnom glazmom imaju nekad osjećaj da da su te suradnje diskreditacijske. Na pitanje, kako se tome tome othrvao, rekao je: "To traje i danas. Jazz je moja ljubav, ali sam odgajan da volim svašta. Glazbenica Sade mi je puno bitnija od mnogih jazz albuma ili, recimo, vodilja svima nama kako ući u pop je “Bring of the Night” Stinga, Brandforda Marsalisa i velike ikone klavira Kennyja Kirklanda. Moj veliki uzor. Ne možemo reći da je to neozbiljno. Ja sam all around svirač. Volim talijansku, brazilsku glazbu. Nisam zaljubljenik britanske scene. Jazz je meni u život došao s Gabi Novak i Boškom Petrovićem. Otac me upućivao u rusku glazbu, ali nisam poznavao jezik. Očaran sam glazbom Srednjeg istoka, volim tu mistiku. Ambijenti toga se osjete u mojoj glazbi".
POGLEDAJTE VIDEO: Matija Dedić svira u sjećanje na osmu godišnjicu smrti svoga oca: 'Ima arsenologa koji ti dokažu da znaš jako malo o njemu'





















