
Goran Belošević o životnoj idili, karijeri, razmišljanju pod tušem i zadnjoj poruci koju je dobio od drage

Goran Belošević, bubnjar i menadžer grupe Pravila Igre, polaznik doktorskog studija poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, virtuoz u kuhinji, a zbog svoje zavidne figure, po potrebi i – model.
Iako ga javnost unazad više od pola godine prati kao dečka, a odnedavno i zaručnika Ecije Ivušić, mnogi ne znaju da je Goran nekadašnji teniski juniorski reprezentativac i seniorski prvak Hrvatske.
Tijekom svoje sportske karijere igrao je i trenirao s igračima poput Novaka Đokovića, Thomasa Berdycha, Marina Čilića, Ernesta Gulbisa, Fabia Fogninia, Ive Karlovića i drugih. Zbog teške povrede ručnog zgloba, s dvadeset je godina morao prekinuti sportsku karijeru, no zato se nastavila ona glazbena.
S Goranom Beloševićem imali smo priliku porazgovarati, a on nam je otkrio zaista mnogo zanimljivih detalja iz svoga, kako profesionalnog, tako i privatnog života. Da, pitali smo ga i o ljubavi s voditeljicom Ecijom Ivušić, a on nam je i na ta pitanja susretljivo odgovarao.
GORAN BELOŠEVIĆ: Majka je bila svakako podrška, kako mom ocu tako i meni. Koliko se sjećam i koliko su mi govorili, bio sam dobro dijete. Nisam bio previše nestašan već klasično zaigran. Sjećam se da sam kao mali (sa svega četiri, pet godina) uvijek na tatinim nastupima, morao s bendom svirati pjesmu Prljavog Kazališta "Mojoj majci (Ruža Hrvatska)". Ako bi slučajno počeli pjesmu bez mene, briznuo bih u plač. To je bila moja pjesma.
GORAN BELOŠEVIĆ: Ne kaže se bezveze da su sport i glazba komplementarni. Oboje iziskuje veliku količinu rada, truda te ogromnu količinu odricanja.
GORAN BELOŠEVIĆ: Primijetio sam da mi je puno odličnih ideja palo pod tušem. Jedna od nedavnih je kompletna ideja za spot naše nove božićne pjesme ''Sretan Božić, ljubavi''. Mislim da odgovor leži u činjenici da sam cijeli dan sto na sat pa mi je tuš jedno od rijetkih trenutaka kada imam kompletno vrijeme samo za sebe i svoje misli. Ideja koja mi je pala pod tušem i koja mi je promijenila smjer života je ideja za himnu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Ta inicijalna ideja je u konačnici rezultirala upisom doktorskog studija, organizacijom teniskih turnira itd.
GORAN BELOŠEVIĆ: Uffff, ovo je odlično pitanje. Sjećam se da su mi mnogi iskusni ljudi govorili: ''Nisi svjestan u što se upuštaš''. Šest godina kasnije, često se sjetim tih riječi, ali ne žalim ni za čim. Radim ono što volim i sve bih to, koliko god bilo teško, opet ponovio.
GORAN BELOŠEVIĆ: Zbog tenisa i putovanja bio sam primoran ići u dopisnu srednju škola koja je nešto nalik izvanrednom studiranju. Samo polažeš ispite, nemaš prijatelja, maturalnih putovanja, zabava i slično. Iz tog razloga sam se poprilično vezao uz kolege na fakultetu pa mi je sve to jako brzo falilo.
GORAN BELOŠEVIĆ: Dan kad smo prvi put stali na pozornicu prepune Arene Zagreb. Nešto što se teško zaboravlja.
GORAN BELOŠEVIĆ: Teško mi je odabrati jer vjerujem da me očekuje još jako puno nezaboravnih trenutaka.
GORAN BELOŠEVIĆ: Kada nema izbora, bilo kakav oblik nastupa je odličan. Tek kada dođe do ovakvih restrikcija shvatiš vrijednost i ljepote nekih stvari koje uzimaš ''zdravo za gotovo''. Što se tiče maski, podržavam brigu za zdravlje i mislim da su sve epidemiološke mjere opravdane.
GORAN BELOŠEVIĆ: Kićenje bora, kamin, najdraži ljudi i puno dobre hrane.
GORAN BELOŠEVIĆ: Jedna brza, energična i plesna božićna pjesma. Vjerujem da će se vrtjeti svake godine u ovo doba. Pjesma nam je sjela na prvu te smo velik dio snimili uživo odjednom, kako su se nekad davno snimale pjesme. Jedva čekamo da je odsviramo na adventskim koncertima u Splitu, Velikoj i Bibinju.
GORAN BELOŠEVIĆ: Kada smo završili snimanje u jednom trgovačkom centru, krenuli smo s nošenjem opreme u automobile. Kako se radilo o sitnim jutarnjim satima, zaskočila nas je policija jer su mislili da provaljujemo.
GORAN BELOŠEVIĆ: Ivan obožava kuhano vino, dok je moj bratić Marko najveći gurman.
GORAN BELOŠEVIĆ: Razlikovat će se na način da će biti točno onakav kakav treba biti kad ga provedeš s osobom koju najviše voliš. Prava mala božićna idila.
GORAN BELOŠEVIĆ: Do sada smo shvatili da imamo dosta različite ukuse za filmove, ali vjerujem da ćemo pronaći zajednički jezik kada su u pitanju božićni filmovi. "Sam u kući" uvijek prolazi.
GORAN BELOŠEVIĆ: Iskreno, ne sjećam se kad sam dobio toliko čestitki u životu.
GORAN BELOŠEVIĆ: Još uvijek smo u fazi pregovora tako da je sve na ''stand by''.
GORAN BELOŠEVIĆ: Sliku salate od lososa uz opis '' Vidiš da znam kuhati'', hahahaha.
GORAN BELOŠEVIĆ: Moje legendarne palačinke.
GORAN BELOŠEVIĆ: Domaće lazanje.
GORAN BELOŠEVIĆ: Ja se nikad ne predajem pa vjerojatno ne bi bio zadnji, haha.













