Boris Novković o pokojnom ocu: 'Njegove očinske osobine izvele su me na pravi put'

Prošlo je 18 godina otkako nas je napustio legendarni skladatelj Đorđe Novković, jedan od najpoznatijih autora naše glazbene scene, čije su pjesme obilježile generacije. Preminuo je iznenada 2007. godine, u 64. godini, a iza sebe ostavio ne samo bogatu glazbenu karijeru, već i obitelj koju je volio i podupirao - suprugu Ozanu i sina Borisa Novkovića (57), koji je jedan od naših uspješnijih kantautora.

Povodom 18. obljetnice smrti poznatog skladatelja, razgovarali smo s njegovim sinom Borisom, koji se s ponosom i emocijom prisjetio svoga oca. Otkrio nam je koliko mu je tata bio važan u životu te što mu je sve usadio - od discipline i ustrajnosti do ljudskosti i ljubavi prema drugima.

Prošlo je već 18 godina otkako je vaš otac preminuo. Kažu da vrijeme liječi sve rane, je li zaista tako? Kako su izgledali ti prvi dani nakon gubitka, a kako danas gledate na to?

Svaki gubitak najbližih iz obitelji najveća je bol i šok u nečijem životu, i čovjek nikada nije spreman na to. U početku je čovjek u šoku, da bi se nakon toga pojavila ogromna bol i praznina koja dugo traje, ali s vremenom postaju intenzivnija sjećanja i sve one lijepe uspomene, a bol se pretvori u prihvaćanje. To je generalno značajna duhovna disciplina; iz tog prihvaćanja ostane dojam kao da smo i dalje povezani na neki duhovni način. I upravo tako gledam danas na to, ali to nema veze samo s Đorđem i Borisom Novkovićem, već sa svim ljudima ove planete, jer smrt je činjenica koja je općeprisutna.

Kakav je bio vaš otac? Možete li ga opisati u nekoliko riječi? Po čemu ga najviše pamtite?

Neću se previše koncentrirati na njegova postignuća jer njegove pjesme već desetljećima govore same za sebe, već ću podcrtati upravo ono za mene najbitnije. To je kućni odgoj, ljudskost, pravičnost, red, rad i disciplina koju je kao otac usadio u mene, motivacija, nepokolebljivost, ustrajnost, istina, pristojnost i empatija. Sve te njegove očinske osobine izvele su me kao mladog čovjeka na pravi put; nije dozvolio da gubim vrijeme na poroke mladosti, već me usmjerio na disciplinu i rad te zdrav i sportski život. Bio je mudar, pragmatičan, dosljedan, često je pomagao ljudima i volio je ljude iz različitih socijalnih sfera, a posebno one ugroženije egzistencijalno uvijek im je pomagao.

Koliko često ga se sjetite?

Sjetim se oca često, u mnogim situacijama, mjestima, destinacijama koje podsjete na njega i nas.

Imate li neku posebno dragu uspomenu na oca?

Najljepše i najdraže uspomene su one u nama, koje žive u glavi kroz sjećanja, kao i geste i neke vrijednosti koje prepoznam u sebi, a znam da su prenesene, naslijeđene od njega.

POGLEDAJTE VIDEO: Zagrljaji tuge na komemoraciji Jurici Popoviću. Matiju Vujicu tješili Boris Novković i Zrinka Cvitešić