
Priča o filmu koji hollywoodski studiji nisu htjeli, a zatim je osvojio 5 Oscara i postao kultni klasik

Malo je filmova koji su ostavili dublji trag u povijesti kinematografije nego
Svi su mu, naime, rekli - NE. Hollywood, zapravo, nije htio film bez ljubavne priče i sa psihijatrijskom ustanovom kao glavnom lokacijom. No, Douglas je bio uvjeren da je to prava stvar što se na kraju i pokazalo.
Skepticizam Hollywooda
A sve je počelo kad je Michael Douglas naslijedio filmska prava na kultnu priču od svog oca, Kirka Douglasa, koji je duže vrijeme pokušavao prenijeti tu duboku i mračnu priču o pobuni, autoritetu i mentalnim bolestima na veliko platno. Kirk, koji je u šezdesetima glumio u kazališnoj adaptaciji romana što ga je napisao Ken Kesey, i koji su kritičar hvalili, vjerovao je u potencijal tog djela, no hollywoodski studiji nisu dijelili njegov entuzijazam. Bili su skeptični smatrajući da bi film mogao biti previše mračan i komercijalno neisplativ. Kad je Douglas striji shvatio da su mu pokušaji uzaludni, prenio je prava svom sinu Michaelu, vjerujući da bi on možda mogao imati više uspjeha
No, put za ostvarenje filmskog remek-djela bio je daleko od lakog. I Michael se ubrzo suočio sa žestokim otporom velikih studija. Bili su potpuno nezainteresirani za film s temom mentalne bolesti, autoriteta i institucijske represije.
Ipak, Michael Douglas nije odustao. Udružio je snage s producentom Saulom Zaentzom. Zajedno su počeli tražiti redatelja koji bi mogao oživjeti ovu jedinstvenu priču. Odabrali su Miloša Formana, čehoslovačkog redatelja.
Češki prebjeg Miloš Forman bio je neposredno pred slomom živaca zbog nekoliko uzastopnih neuspjeha kada je dobio direktnu ponudu od Douglasa i Saula Zaentza.
Tko će glumit glavni lik?
No najveći izazov bila je – glavna uloga. Kirk Douglas je glumio Randlea McMurphyja u kazališnoj verziji, i želio je ponoviti tu ulogu i u filmu. Međutim, Michael je bio svjestan da je njegov otac postao prestar za tu ulogu, pa su počeli tražiti novog glumca. Mnogi slavni holivudski glumci, uključujući Marlona Branda i Genea Hackmana, bili su razmatrani za ulogu, ali nijedan od njih nije pristao. Na kraju je Jack Nicholson pristao preuzeti ulogu McMurphyja.
Osiguran je budžet od 4,5 milijuna dolara i snimanje je moglo početi…
Nakon što je snimanje započelo, Michael, Forman i cijeli tim suočili su se s novim izazovima. Produkcija se održavala u stvarnoj psihijatrijskoj bolnici u Oregonu, a mnoge scene snimane su uz stvarne pacijente. Forman je inzistirao na tome da glumci ostanu u ulozi i izvan seta, a neki su čak tjedne proveli promatrajući stvarne pacijente kako bi što bolje dočarali svoje uloge.
Louise Fletcher, koja je igrala hladnu, autoritarnu sestru Ratched, nije bilo nimalo jednostavno glumiti hladni, distancirani karakter, jer je ona sama bila topla i ljubazna osoba. Poslije je priznala da se emocionalno borila tijekom cijelog snimanja.
Briljantna gluma nepoznate glumice
Louise Fletcher, navodi autorica Vuletić, bila je malo poznata glumica tek je povremeno glumila većinom na televiziji sredinom šezdesetih, a onda je potpuno prestala odselivši se u London s mužem producentom. Kad se 1974. vratila u Ameriku zaigrala je u Altmanovom
"Kad sam zapitala Miloša što je vidio u meni kazao mi je: Ima veze s tvojom bradom', što ja nipošto ne shvaćam kao kompliment. Međutim, nije bio u pitanju samo njezin izgled, već i činjenica da su mnoge daleko poznatije glumice kao Anne Bancroft i Angela Lansbury glatko odbile interpretirati tu ženu jer su je smatrali čudovišnom. Sama Louise prisjetila se: 'Osjećala sam se usamljeno, grozno i užasno snimajući; dobro me preplašio taj lik'", piše Vuletić u svom djelu.
Na setu su napetosti rasle, posebno između Formana i glumačke ekipe. Jack Nicholson, koji je bio naviknut na improvizaciju, nije mogao prihvatiti čestu potrebu za ponavljanjima snimljenih scena, a jednom prilikom, čak su se sukobili oko toga kako bi trebao izgledati McMurphyjev hod. Iako su njihovi odnosi bili povremeno napeti, obojica su ostala predana stvaranju filma koji će postati legenda.
Bez kompromisa
Michael Douglas, iako nije bio izravno pred kamerama, imao je ključnu ulogu. Kao producent, borio se protiv studija koji su inzistirali na razvodnjavanju mračnih elemenata priče i zahtijevali da film dobije sretniji završetak. Michael je bio neumoljiv i odbio je povući film od njegova originalnog smjera, ne dopuštajući kompromise. Zajedno s Formanom, uspio je osigurati da film bude vjeran poruci romana - priča o pobuni protiv sistema morala je ostati brutalna i iskrena.
Kad je film konačno ugledao svjetlost dana 1975. godine, postao je instantni fenomen. Publika i kritika su reagirali nevjerojatno, a sam film je osvojio pet Oscara, uključujući one za najbolji film, najboljeg redatelja (Miloš Forman), najboljeg glumca (Jack Nicholson), najbolju glumicu (Louise Fletcher) i najbolji adaptirani scenarij (Bo Goldman i Lawrence Hauben). Film je postao tek drugi u povijesti koji je osvojio svih pet velikih Oscara.
Specijalizirani filmsko-poslovni tjednik
Michael Douglas na kraju je uspio dokazati da strast i upornost mogu pobijediti holivudske sumnjičavce. Ono što su svi odbacili kao previše rizično, on je pretvorio u remek-djelo.
POGLEDAJTE VIDEO: Hoće li se ovi Oscari zauvijek pamtiti u Hrvatskoj? Kritičar dao ohrabrujuću prognozu










