Preminuo 'pjesmar' Arsen Dedić, utemeljitelj hrvatske šansone

Arsen Dedić u bolnicu je bio primljen zbog sepse, nakon što mu je ugrađena proteza kuka u Krapinskim Toplicama. Na Rebro je došao s evidentnim pokazateljima jakoga infekta, a bio je gotovo bez svijesti kad je prebačen na intenzivnu njegu interne klinike. CT pretragom su pronađene žarište infekcije na otečenoj nozi, koja je bila izvor sepse.

Pjesme Arsena Dedića prevodili su i obrađivali mnogi izvođači, a sâm je pisao za mnoge poznate estradne umjetnike. Velik dio njegova opusa čini primijenjena glazba za televiziju, film i kazalište. Bio je član Hrvatskoga društva skladatelja i Hrvatskoga društva pisaca.

Arsen Dedić, hrvatski skladatelj, prevoditelj, pjesnik, producent, dirigent i svirač, rođen je 28. srpnja 1938. godine u Šibeniku. Autor je i izvođač mnogih šansona te pobjednik mnogih glazbenih festivala. Napisao je, skladao i izveo mnoge dojmljive ljubavne i misaone pjesme te je svojim izvornim stilom stekao mnogobrojne poklonike. Slovi za jednog od utemeljitelja šansone u Hrvatskoj.

Objavio je velik broj albuma, održao mnoštvo koncerata te napisao više od 200 glazbenih pratnji za kazališne predstave, filmove i televizijske emisije.

Uz glazbu, objavio je više zbirki lirike (Brod u boci, Kapi za oči, Narodne pjesme, Pjesnik opće prakse). Prevodio je i obrađivao poznate šansonijere i autore, među njima Gina Paolija, Sergia Endriga i Jacquesa Brela, koji je svojim likom i djelom snažno utjecao na njegovu karijeru.

Bio je poznat od pridjevcima pjesmar, akademski težak i pjesnik opće prakse.

Glazbeni počeci

Dedić se rodio kao drugo dijete u siromašnoj, težačkoj obitelji, a otac ga je kada je imao 13 godina uveo u Šibensku narodnu (limenu) glazbu gdje je svirao flautu. Kao petnaestogodišnjak svirao je u kazališnom orkestru. Završio je šibensku gimnaziju, a usporedno i srednju glazbenu školu. Tijekom gimnazijskog školovanja Arsen je osnovao klapu, u kojoj je pjevao i njegov dobar prijatelj Vice Vukov. Dolaskom u Zagreb upisao je pravo, no 1959. upisuje se na Muzičku akademiju gdje je diplomirao flautu.

Kao kantautor se afirmirao 1964. kad je u vlastitoj izvedbi snimio svoje kompozicije Kuću pored mora i Moderato cantabile, stječući ne samo veliku popularnost nego i ugled u europskim razmjerima, o čemu svjedoče najprestižnije europske nagrade “Prix Jacques Brel” i “Premio Tenco”.

Pjesme je počeo objavljivati sredinom pedesetih u Poletu, splitskom Vidiku i zagrebačkim Prisutnostima. Pod pseudonimom Igor Krimov objavio mnogobrojne pjesme i šansone.

Početkom 1965. Arsen se nakon tri i pol godine braka razveo od supruge Sandre Matoš, nećakinje A. G. Matoša, s kojom je u studenom 1962. dobio kćer Sandru. Godine 1973. rodio mu se sin Matija, nakon čega se vjenčao s Gabi Novak, s kojom je bio u vezi još za vrijeme prvog braka.

Utemeljitelj hrvatske šansone

Tijekom sedamdesetih godina Arsen svoje ljubavne balade nadopunjuje ironijom i humorističko kabaretskom šansonom (Po glavi stanovnika, Pravilna ishrana, Vrijeme ironije…). Sve više piše i za druge te za Gabi Novak, a počinje i uglazbljivati pjesnike. U to vrijeme dolazi do izražaja njegova sklonost scenskoj glazbi te piše glazbu za kazalište, film i televiziju.

Na prvim pločama Čovjek kao ja (1970.) i Arsen 2 (1971.) okupio je neke od svojih antologijskih naslova (Moj brat, Sandra, Sve što znaš o meni, Balada o prolaznosti…)

Tijekom osamdesetih Dedić objavljuje čak 14 studijskih albuma. Na Naručenim pjesmama (1980.) sabrao je skladbe koje je napisao drugima (Sve je to od lošeg vina, Pamtim samo sretne dane...). Iste godine objavljuje i prvi studijski album sa suprugom Gabi Novak, Arsen & Gabi, uokviren završnom pjesmom Stara moja, stari moj. U albumu Provincija (1984.) objavio je skladbe koje su kasnije redovno uvrštavane u popise njegovih ponajboljih pjesama (Djevojka iz moga kraja, Sve te vodilo k meni, Razgovor s konobarom). Godine 1988. ponovno sa suprugom Gabi Novak objavljuje nosač zvuka Hrabri ljudi s podnaslovom "Gabi i Arsen - 30 godina na sceni".

Godine 1997. Dedić objavljuje nosač zvuka Ministarstvo straha (isprva pod nazivom Ministarstvo), koji je kritika nazvala 'remek-djelom', a profesija mu je 1998. dodijelila Porin u kategoriji najboljeg albuma zabavne glazbe te nagradu „Milivoj Körbler” (za autorsko stvaralaštvo u području zabavne glazbe). U Opatiji je 2003. održan koncert "Sve što znaš o meni - Počast pjesmama Arsena Dedića" povodom deset godina Porina i četrdesete obljetnice Dedićevog scenskog rada.

Zdravstveni problemi

U to vrijeme Arsen počinje imati zdravstvene probleme pa se tijekom 2003. i 2004. nalazi na liječenju u Padovi, gdje mu je presađena jetra. Uslijed toga objavljuje knjigu Padova-uspomene s bolovanja. Iste godine objavljuje i povratnički album Na zlu putu, nagrađen dvjema nagradama Porin kao album godine te najbolji album pop i zabavne glazbe.

Godine 2009. Croatia records objavila je box-set s knjigom Dobrotvorov dom - antologija s 94 Dedićeve skladbe. U travnju 2013. Dedić je s Mišom Kovačem, s kojim je u Šibeniku živio u istoj ulici, snimio duet, pjesmu Mi smo lišće s iste grane.

O Arsenovom životu i djelu snimljen je dokumentarni film Moj zanat.

Najznačajniji Dedićevi albumi su: Vraćam se, Provincija, Kino Sloboda, Tihi obrt, Ministarstvo, te izdanja izabranih pjesama: Arsenal, Najbolje od Arsena i Herbar. Napisao je glazbu za dvadesetak filmova (Živa istina, Vlak u snijegu, Godišnja doba, Glembajevi, Stela, Misterij Mimara, Sakralna umjetnost u Hrvata…), TV serije i drame (U registraturi, Prosjaci i sinovi, Zlatna nit, Punom parom, Jedrima oko svijeta,Samac, Pjetlov kljun…) i kazalište (Skup, Hamlet iz Mrduše donje, Diogeneš, Maestro i Margerita, Tena…).

Snimao je i glazbu za djecu (Arsen pjeva djeci, Pjesme sa šlagom, Carevo novo ruho i Crna knjiga Djeda mraza) te za dalmatinske klape (Ko ovo more platit).