The Nationalu zagrebačka publika jela iz dlana

Zagreb je oduvijek bio sklon tim mračnjacima na tragu pomirenja Joy Divisiona i Tindersticksa, gdje dobrim dijelom pluta The National. Njihova poetika i bajronovske pitoreske dojmile su ljubitelje svih inačica mračnog pop-rocka. Koncert je kombinacija najpoznatijih komada s Boxera, Aligatora, High Violeta, sve do recentnih naslova. Centralnom figurom dubokog glasa Matta Beringera, familijarna podjela između dva Dessnera i Devendorfa je od prvog istoimenog albuma sve do aktualnog Trouble Will Find Me pravocrtno rasla ako je do štovanja kritike i publike u zadanom indie rock ogranku. Od uvodne I Should Live In Salt, preko Bloodbuzz Ohija i Mistaken For Strangersa, Pink Rabbita, Abela, Fake Empirea, sve do akustičnog kraja s Vanderlyle Crybaby Geeks, The National uz sjajno ozvučenje isporučuje korektnu svirku u kojoj se kao najmaštovitiji pojedinac ističe bubnjar Bryan Devendorf, čija ritmika daje koliko-toliko pulsiranje njihovim molovima i patnjama mladih Werthera.

//www.youtube.com/embed/I7P1welmWvw

I premda ih se često uspoređuje s R.E.M.-om računajući njihove diskografske putanje, nakon ovog koncerta bjelodane su i primjetne razlike po kojima ovi simpatični momci unatoč korektnoj, ali dinamikom ravnoj svirci značajno zaostaju za emotivnim vatrometima kakve su servirali Stipe, Mills, Buck i Berry. Publika ih ovdje voli, jede im iz dlana, The National to osjeti i profesionalno se, ali prisno daje, garnirajući status poput svojedobno krunjenih Britanaca Carter The Unstoppable Sex Machine, koji su bili veći mit u Zagrebu nego u domovini.

Tražiti razloge omiljenosti The Nationala pri zagrebačkoj publici je pri tom osjećanju pripadanja i vjernosti na kontro svjedočenja ranih dana i progresivnog rasta usporedo s gostovanjima u Zagrebu, a uzrok treba naći u riječima jednog od posjetitelja s majicom Joy Divisiona koji je sažeo razlog ljubljenja dotičnih: "Podsjećaju na sve one koje nisam vidio."

//www.youtube.com/embed/yYBmyVzC6g4