'Od malih nogu nas uče mržnji i netoleranciji'

arti-201008250235006 Počevši s Lisabonom, The Wall će proputovati kroz 30-ak europskih gradova. U Zagrebu nastupa 13. travnja u Areni. Iako će gostovati u samo 30-ak gradova, održati će preko 60 koncerata jer u većini nastupa po 2-3 puta radi velikog interesa.

● Zašto ste odlučili ponovno 'oživjeti' The Wall i krenuti na turneju baš sada?

Roger Waters: Imao sam turneju prije nekoliko godina. Polovica showa se sastojala od Dark Side of the Moon i to je dobro prošlo. Uživao sam u tome, u tom obnavljanju klasičnog djela. Moja zaručnica Laurie mi je savjetovala da bih možda trebao napraviti The Wall. Rekao sam da ne mogu, ali stalno sam razmišljao o tome pitajući se je li ipak to moguće. Bilo je teško čak i onda 1980. godine i mnogo smo novca potrošili radeći to, no mislio sam da bi ipak bilo moguće to realizirati.

Pričao sam s Markom Fisherom, on je bio zadužen za izvedbu originala i rekao mi je da bi to mogli napraviti te da bi to sada bilo puno lakše nego je bilo onda. Tehnologija je napredovala, a ljudi danas troše puno više novca na ulaznice nego što su nekada. Rekao sam: 'OK, učinit ćemo to.

● Je li bilo perioda kada ste htjeli odustati od tog osobnog albuma ili još uvijek žudite za tim da ga predstavite novoj generaciji fanova koji bi ga rado htjeli vidjeti uživo?

Roger Waters: Radim na showu od siječnja. S glazbene strane to funkcionira, a priča se može nastaviti širiti jer se radi o mladom muškarcu koji je uplašen, koji se skriva, gradi zid zbog njegovog straha od ljudi i veza.

Na to se može gledati kao na alegoriju s obzirom na sve ovo što se događa na političkoj sceni svugdje u svijetu. Narodi su obeshrabljeni zbog njihovih vođa koji su na vlasti. Zbog straha se grade zidovi i na taj se način postiže svojevrsna kontrola.

● Koliko je tema obrađena u The Wallu još uvijek relevantna u današnjoj politici? Roger Waters: Moderne politike pokušavaju održavati pojmove 'mi' i 'oni' sa zidovima koje grade između, dok je u stvarnosti razlika između 'nas' i 'njih' slučajnost rođenja, u geografiji. Ako to razumijemo, tada nam je mnogo lakše te zidove između nacija, religija i ideologija učiniti manje snažnima.

To je poruka koju želim poslati. Imamo tri lika koji su poput grafita na zidu, tu su Muslimanka, dječak koji je Židov i imamo jednog Kršćanina, pa tijekom showa pokušavam ljudima pokazati da nas od malih nogu uče mrziti. Ako ste židovsko dijete, niste se rodili misleći kako su Palestinci prljave svinje, ili obrnuto; ako ste Musliman u Iranu, niste se rodili vjerujući da Izrael ne bi trebao postojati i da bi trebao biti izbrisan s lica zemlje. Dakle, od malih nogu uče nas mržnji i netoleranciji.

● Najavili ste da će ovaj show biti daleko više politički usmjeren? Možete li to malo pojasniti?

Roger Waters: Sve sam zabrinutiji činjenicom da sudjelujemo u sve više nepotrebnih ratova, Amerika i Velika Britanija te Irak i Afganistan su glavni primjeri. Zlo mi je i rastužuje me kada vidim da su mladi ljudi žrtvuju iz razloga koji se ne mogu ni definirati. Zašto smo mi u Iraku? Molim podsjetite me. Nitko to ne zna. Sigurno nije jer nas je Saddam Hussein htio napasti ili jer je imao nuklearno ili biološko oružje, nije imao ništa od toga, to su sve apsolutne gluposti. No postojali su razlozi... Svi ovi traumatični i strašni događaji događaju se iz nekih razloga, a to nije bilo zbog zaštita naših sloboda, i te podmukle i zastrašujuće razloge treba razotkriti...

● The Wall sadrži jaku antiratnu poruku. Smatrate li da je to potrebnije ovih dana nego je bilo 1979. godine?

Roger Waters: Da, mislim da je potrebnije. Povećao se broj nehumanih, nepotrebnih i suludih ratova. Koji je smisao toga? Sa željmo da se akumulira bogatstvo i moć, naravno da dolazi i ratovanje. Nije ih briga što ljudi ginu i pate, važno im je bogatstvo i moć.

● Je li moguće da se ljudi odupru kontroli ljudi koji su na vlasti? Roger Waters: Moguće je i ljudi to rade. Moja velika nada bazira se na tome da su ljudi u mogućnosti komunicirati i izvan međunarodnih granica, religije, političkih uvjerenja... Ta uzajamna komunikacija je sama po sebi čin odupiranja, a Vlada je oduvijek težila tome da se takve stvari ne događaju i da se drže pod kontrolom. Hitler je govorio: 'Ako lažete dovoljno dugo, ljudi će u to početi vjerovati.' A upravo se to i događa. Čitava ta besmislica o teroru i ratu je način na koji vlasti žele narod držati pod kontrolom svugdje u svijetu. Trude se ne dopustiti ljudima da izbliza promotre situaciju kako ne bi shvatili što se događa iza zida.

● Prošlo je već neko vrijeme od kada ste izdali posljednji solo album, imate li nešto u planu?

Roger Waters: Upravo sam dovršio prvi čin opere Ca Ira koja će biti izvedena u pet gradova u južnom Brazilu u rujnu 2011. godine i veselim se tome.

Album? Imam tako puno pjesama i namjeravam izdati album, ali nikako da se to dogodi, ne znam zašto. Siguran sam da će jednom doći do toga. Posljednji album Amused to Death izdao sam prije 18 godina, to je jako puno vremena, a posljednjih deset godina govorim da ću izdati album.

● Znači, vodite miran obiteljski život u New Yorku? Roger Waters: Nije baš tako miran. Ima toliko toga što želim napraviti, a na projektu The Wall radi se po cijeli dan, svaki dan. Želim izdati još jedan album. Dosta vremena posvećujem i operama, a očekuje me i puno putovanja u Brazil jer se moram dogovarati s redateljem i orkestrom.

● A što je s planovima o kazališnoj verziji The Walla na Broadwayu?

Roger Waters: Htio bih to napraviti. Oduvijek sam htio raditi u kazalištu. Sviđa mi se ideja da ne morate pakirati stvari kada projekt seli u drugi grad. Na Broadwayu postavite scenu, sve pripremite i sve ostaje tamo.

arti-201103220255006 arti-201008250235006