
Prešminkan i beživotan, 'sapuničarski' Šegrt Hlapić

Kako redateljski, tako scenaristički, kostimografski, a dobrim dijelom i glumački,
Stariji glumci, bez obzira bili antagonisti ili pozitivci, u preglumljavanjima bi prečesto otišli u arteficijelnost (Navojec, Badurina, Lončar, Popović), dotle znane legende ovdašnjeg ili susjednog glumišta (Nadarević, Gregurević, Guberina, Kojo) simpatije beru na već izgrađeni manirizam prema pripadajućim rolama i udomaćenost njihovih lica. Naturščik priroda glavnih klinaca Mile Biljanovića i Ene Lulić doima se najmanjim problemom ovog statičnog i, nažalost, neuzbudljivog dječjeg filma. Osnova priče prati Hlapića i Gitu, koji nakon susreta i upoznavanja u
Poput neke od aktualnih TV-sapunica pri kojoj se natezalo umjetnost za rep goneći formu, a ne sadržaj, pa se bavilo trivijama više nego pričalo razumljivim filmskim jezicima. Premda je uložen očit produkcijski trud za realizaciju autentike, ekranizacija je dobrim dijelom promašena. U takvom kontekstu ni sentimentalna glazba skladateljice Andreis ne biva istaknuta niti dovoljno iskorištena. Šteta predloška, truda i vremena, no
3/10













