
Mislite da je Nicolas Cage potrošen? Gadno se varate, izdigao se iz pepela poput Feniksa i pokazao srednji prst svima

Nicolas Cage je jedinstven. Posebna zvjerka. Baš onda kada pomislite da je gotov, istrošen, da nije mogao gore skrenuti s puta, on se izdigne iz pepela poput Feniksa i pokaže srednji prst svima, na opće zaprepaštenje kritičara i publike. Cage ide do posljednjeg daha, riskira u stvarnost kao i njegovi legendarni likovi u fikciji. I to radi toliko beskompromisno da obrće vlastitu izreku "U jednom trenutku si John Wayne, a u sljedećem Mini Maus" iz
Nakon povratka Brada Pitta na put zvjezdane slave, zahvaljujući Tarantinovu
Glumiti samog sebe u filmu koji je inspiriran tvojom stvarnom personom i utjelovljenim filmskim likovima znači koračati vrlo skliskim terenom. Postoji realna opasnost da ćeš ispasti egomanijak koji stvara fanatični kult ličnosti od samog sebe ili da ćeš se nepovratno strovaliti u samoparodiju. Istini za volju, ni sam Cage nije bio oduševljen idejom da glumi samog sebe. U razgovoru za The Hollywood Reporter otkrio je da nije želio imati nikakve veze s idejom redatelja i scenarista filma Toma Gormicana sve dok nije pročitao njegovo pismo.
"Tada sam pomislio: 'OK, on ne pokuša samo ismijavati takozvanog Nicka Cagea; postoji pravi interes za neke od ranijih radova", objasnio je Cage pa nastavio: "Njegov je ton više bio svetkovanje trenutaka – poput onog kada sam bio na dnu bazena u filmu Napuštajući Las Vegas ili zlatnih pištolja u Čovjeku bez lica."
Ne samo da se Cage nije spotaknuo o vlastitu taštinu, nego je pod nadahnutom Gormicanovom redateljskom palicom i u suigri sa sjajnim Pedrom Pascalom u ulozi Javija Gutierreza, španjolskog milijardera i razdraganog Cageovog superfana povezanog s mafijom, na najbolji mogući način i sa zdravom dozom samoironije podsjetio zašto je jedan od najvećih. Filmom o potrošenoj filmskoj zvijezdi na rubu odustajanja i u financijskim problemima, Nicku Cageu, koji iz očaja pristaje na ponudu agenta da za milijun dolara bude gost na Javijevom rođendanskom partiju na Mallorci, osobne slabosti i nedostatke pretvorio je u vrline.
Postmoderna i samoreferencijalnost
Čak ga i kroz film, s vremena na vrijeme, u trenucima samorefleksije, prati zamišljena mlađa verzija sebe, Nicky Cage, kakav je bio tamo negdje iz vremena 1990-ih i kultnog filma Davida Lyncha
"Taj tip je bio nepodnošljiv, bezobrazan, arogantan luđak. To je mlada verzija mene s kojom mislim da bih se suočio kao suvremeni Nick Cage", rekao je Cage za The Hollywood Reporter, govoreći o liku Nickyja. Očigledan i loš CGI na stranu, to povremeno računalno generirano ukazanje mladog Cagea služi kao nostalgičan element u ovoj ludo zabavnoj vožnji koja će njegovim obožavateljima i zaljubljenicima u kinematografiju zasigurno prirediti užitak.
Jedna od najljepših romansi
Gormicanov film najbolje funkcionira kada je usmjeren na dinamiku jedne od najljepših kinematografskih bromansi u posljednje vrijeme. Naime, Cage i Pascalov neodoljivo simpatični Gutierrez, za kojeg ne želite da ikada postane negativac, ostvarili su opipljivu kemiju družeći se u nizu spontanih prizora ispunjenih nevjerojatno prirodnom komikom. Čini se kao da priča ne vodi nikuda, podgrijavana tek špijunskim podzapletom, a opet izvrsno funkcionira gradeći odnos dvojice likova u potrazi za pomlađenom kreativnosti kroz niz apsurdnih scena, dovodeći ih tako bliže gledateljevu srcu.
U jednom se trenutku Cage i Gutierrez bacaju sa stijene u more, u drugom proživljavaju paranoičnu avanturu na LSD tripu kao da su upali u
Dok se film žanrovski transformira iz šašave "buddy" komedije druženja u tipičnu akcijsku komediju iz 1990-ih, tako se i manifestiraju nedostaci zbog kojih film pleše po rubu treša. Akcijske scene u završnici ne samo da su predvidljive i neuzbudljive, nego su nerijetko loše i jeftino izvedene. No, to nikako neće spriječiti formiranje kultne sljedbe vjernih obožavatelja oko













