Kad Gooniesi sretnu E.T.-ja

SUPER 8

SAD, 2011., SF akcijski, 112 min. R: J.J.Abrams Gl: Kyle Chandler, Elle Fanning, Joel Courtney, Riley Griffiths, Noah Emmerich, Ron Eldard Ocjena: 2/5 U moru franšiza, nastavaka, prednastavka, rebootanja i svih drugih varijacija na temu, jedan se filmski naslov izdvojio kao gotovo pa jedini veliki ljetni film koji nije ni nastavak ni remake niti adaptacija stripa, već film s originalnom filmskom pričom. I to u aranžmanu dvojice velikih filmaša, J.J. Abramsa u redateljskoj i Stevena Spielberga u producentskoj ulozi. Zvučalo je obećavajuće, ali...

O čemu se radi?

Godina je 1979., grupa tinejdžera u gradiću Lillian u Ohiu pokušava snimiti film na super osmici i prijaviti se na filmski festival. Redatelj je dječak Charles koji i staturom i diktaturom podsjeća na mladoga Orsona Wellesa, a njegov najbliži suradnik, Joe, još žaluje zbog majčine smrti. Ono što dječacima daje dodatni motiv jest angažman djevojčice Alice, hladne plavuše za kojom obojica uzdišu.

Iako još klinac, Charles je već itekako svjestan što je sve potrebno za dobar film, zombiji, zgodna glumica, ljubavni podzaplet i tzv. production values, dakle ono što film čini atraktivnijim i skupljim. Ovo potonje ga motivira da jednu scenu snimi na željezničkoj stanici kako bi vlak koji prolazi u pozadini dao filmu tu dodatnu produkcijsku vrijednost, no ono što će dobiti nadmašit će sve njegove snove.

Upravo za snimanja scene, jureći vlak američkog vojnog zrakoplovstva naleti na automobil koji vozi po tračnicama i uz silne eksplozije izleti iz tračnica, a klinci koji jedva izbjegnu vlak na poprištu pronalaze misteriozne metalne kocke koje opisuju kao bezbojne Rubikove kocke. Događaj postaje još strašniji kad naiđu na preživjelog profesora, iz automobila koji se sudario s vlakom, koji ih opominje da ako žele ostati živi ne pričaju nikome o ovome što su vidjeli.

Na mjesto nesreće stiže i vojska te uvjerava lokalnu vlast da nema razloga za brigu, no mještani su uznemireni jer započinje serija neobičnih događaja, nestaju mikrovalne pećnice, motori iz automobila, strujni vodovi, a i svi lokalni psi bježe iz mjesta. Uz sve to, nestaju i neki mještani, a među njima i šef policije pa zapovjedništvo preuzima njegov zamjenik, Joeov otac.

Zašto gledati?

Super 8 vjerno slijedi naputke o dobrom filmu nadobudnog Charlesa pa mu doista ne nedostaje produkcijskih kvaliteta, no pored svih specijalnih efekata i izvanzemaljaca, najveća su atrakcija ipak mladi glumci, među kojima pozornost plijeni fragilna Elle Fanning za koju se sa sigurnošću može reći da ima potencijal zvijezde. Ona i njezina dva vjerna pratitelja daju filmu onu potrebnu nevinost zbog koje uživamo u dječjim filmovima.

Rekreacija razdoblja redateljeve mladosti, ali još više filmova iz njegove mladosti (kada je poput autora ovog teksta imao 13 godina), a to su očito u prvom redu Spielbergovi filmovi, nije bez šarma, posebno je zgodno inzistiranje na tadašnjim super modernim gadgetima poput walkmana ili walkie-talkieja, ali sada je vrijeme za onaj značajan ali.

Zašto ne gledati?

Iako Spielberg i Abrams već desetljećima gaje međusobnu naklonost, njihovi se profesionalni putevi do sada nisu ukrstili, osim svojedobno kada je Spielberg tada još 15-godišnjeg J.J.-a angažirao da restaurira njegove mladenačke 8-milimetarske filmove. Ipak slične filmofilske sklonosti, u prvom redu prema fantastičnom i neobjašnjivom, kao i mladenačka strast prema amaterskom filmskom formatu (s tek malim generacijskim odmakom, naime Spielberg je kao klinac snimao na 8 mm, a Abrams na Super 8) logično ih je dovela do suradnje na Super 8.

Na žalost, niti izbliza s rezultatom kakvog bismo od ovog dvojca očekivali. Abrams je nesumnjivo jedan od zanimljivijih filmaša u posljednjih desetak godina (serije „Izgubljeni“ i „Alias“, filmovi „Nemoguće misija 3“ i posljednji „Star Trek“) i najveći je misterij ovog filma otkud autoru s već definiranim filmskim identitetom tako žarka želja da samoga sebe svede na pukog Spielbergovog klona.

Naime, Super 8 doista nije mnogo više od hommagea Spielbergovim ranim radovima, u prvom redu „Bliskim susretima treće vrste“ i „E.T.-ju“, ali drugim filmovima, a posuđivanje iz „Gooniesa“ (Spielbergova produkcija) više je nego evidentno. U nedostatku bilo kakve originalne ideje Abramsov filma doima se poput vješto izmontiranih restlova preostalih na podu Spielbergove montaže iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.

Šteta, jer prvih je 45 minuta filma redateljski doista maestralno odrađeno, od dojmljivog uvoda koji ni u jednom trenutku ne namiguje gledatelju spremajući ga za obrate koji slijede, već mu daje priliku da se sam snalazi u neočekivanom slijedu događaja, pa sve do same nesreće i serije zbunjujućih događaja nakon nje.

I sve je super dok je tako, problemi nastanu kad događaji prestanu biti neočekivani, kad se umjesto toga počnu razvijati po templateu bilo kojeg filma o izvanzemaljcima (a kad smo već u Spielbergovom filmu, onda još točnije znamo kako to već ide), a što uključuje beskrupulozne vojne časnike, hrpu odraslih nedoraslih situaciji, klince koji uvijek sve kuže bolje od roditelja i, naravno, zlostavljanog izvanzemaljca.

Abrams je i u prethodnim filmovima bio mnogo bolji dok bilda misterij i napetost, a mnogo lošiji kad je treba razriješiti. No, osim nemaštovitosti priče, još je veći problem emotivna razina filma koja se doima jednako patvorenom kao i fabularna. Ili da budemo jasniji, čista imitacija na svim razinama. Vješta, ali hladna, prazna i besmislena.

Dakle...

Ma koliko se trudio biti veći Spielberg od Spielberga, J.J. Abrams ne uspijeva u Super 8 ugraditi vlastiti identitet ili emociju. Osim Elle Fanning malo ćemo što duže pamtiti iz ovog filma, nema tu letećih bicikala niti komunikacije u pet tonova, a na usporedbu izvanzemaljaca gotovo i nema smisla trošiti riječi. Ipak, iako nema izgrađenu osobnost poput Spielbergovog E.T.-ja (a bogme i ne izgleda tako milo), i ovaj Abramsov ekstraterestrijalac samo želi 'go home', a moram priznati da sam i ja u posljednjih pola sata filma imao istu pobudu.