'Kralj Staten Islanda' ima dozu neobičnosti, ali za nešto više treba biti daleko opasniji

O filmu je u današnje vrijeme teško pisati, a da barem jednom ne spomenete taj zlokobni koronavirus zbog kojega su kino projekcije uglavnom odgođene za jesen ili sljedeću godinu. Kralj Staten Islanda (The King od State Island) jedan je od prvih novih filmova nekog velikog hollywoodskog filmskog studija i etabliranog redateljskog imena koji je umjesto toga prije nekoliko dana objavljen izravno u online videotekama (video on demand), iako su prethodno bile predviđene premijere na dva festivala i kasnije u drive-in kinima diljem Sjedinjenih Američkih Država. Da stvar bude znakovitija za filmsku umjetnost u ova nesigurna vremena, Universal Pictures je, kako piše Veriety, naprasno i bez službenog objašnjenja povukao film samo dva dana prije početka prikazivanja u kinima, ostavivši vlasnike bez riječi i da se sami snalaze s povratom novca za već kupljene karte.

Dramu sazrijevanja i odrastanja prožetu humorom Kralj Staten Islanda režirao je Judd Apatow, poznat po komedijama poput Prelomilo se u četrdesetima (This is 40), Junfer u četrdesetima (The 40 Year Old Virgin) ili Zalomilo se (Knocked Up) i kao producent brojnih filmova. Film je djelomično baziran na stvarnim događajima iz života komičara i glavnog glumca Petea Davidsona koji je izgubio oca vatrogasca tijekom islamističkih napada na SAD 11. rujna. Davidson, čija je majka cijeli život radila kao medicinska sestra, a time se bavi i njegova sestra, glumi Scotta Carlina, pogubljenog i depresivnog mladića u svojim dvadesetima. Nezaposlen je, ne zna što želi od života, iako ga zanima tetoviranje, društveno je neprilagođen, još uvijek živi s majkom udovicom Margie (Marisa Tomei) koja radi kao medicinska sestra u hitnoj službi, mentalne probleme rješava redovnim pušenjem marihuane i ima tajnu djevojku koju drži na distanci jer iz vlastite nesigurnosti vjeruje da je to za njezino dobro.

Kako je redatelj objasnio u intervjuu za Explore Entertainment, film je nešto poput misaonog eksperimenta kakav bi Davidsonov život bio da se nikada nije pronašao u komediji. „Komedija je doista bila njegova spasiteljica, dala mu je usmjerenje... Radeći na filmu i razmišljajući o svom životu, za nadati se je da je imao katarzično iskustvo u nastojanju da se oslobodi mnogih prepreka koje su mu komplicirale život“, objasnio je Apatow te dodao da film razmatra probleme uzrokovane gubitkom člana obitelji za koje je potrebno dosta vremena da bi se riješili. "Sretna si što ga nisi imala priliku upoznati, u redu? Jer zbog toga si gotovo normalna. Da si ga upoznala znala bi da je bio jebeno najbolji tip ikada i to bi upropastilo ostatak tvog života", kaže Scott sestri u jednom prizoru filma koja je zabrinuta za njega i njegovu budućnost.

Osvrt o herojima

Objašnjavajući zašto su se odlučili na brzo objavljivanje filma putem online videoteka, Apatow je također rekao kako je film Davidsonova posveta ocu i obitelji, no istovremeno se na neki način tiče i trenutne situacije u SAD-u koji je snažno pogođen epidemijom koronavirusa. "To je bio njegov način razgovora o herojima i koliko su oni važni - a to vidimo sada svaki dan. Medicinske sestre, liječnici, ljudi koji rade u trgovinama, policajci, djelatnici hitne pomoći, vatrogasci, dostavljači, svi oni koji riskiraju za druge i pomažu održavati svijet. A ovaj film je djelomično o tim ljudima na koje se svi mi ugledamo". Pandemijski kontekst sasvim slučajno se poklopio s tematikom filma, ali mu je u takvoj izvanrednoj situaciji pružio novo značenje i svježi emotivni naboj.

Kralj Staten Islanda sadrži predvidljivu priču tipičnu za filmove sazrijevanja. Nije to neki nedostatak s obzirom da je u pitanju univerzalna tema koja se može uvijek iznova obrađivati bez da postane dosadna ako su likovi uvjerljivi i prirodno izranjaju iz konteksta svijeta u kojemu su smješteni. Neočekivano izravan početak filma odmah me je zainteresirao za protagonista Scotta otkrivajući njegove osnovne karakteristike. U prizoru koji podsjeća na scenu iz Kluba boraca (Fight Club), Scott se vozi u automobilu slušajući stvar američkog repera Kida Cudija "Just What I Am", čije riječi mu doliju ulje na vatru gorućeg uma, pa impulzivno odluči zatvoriti oči i prepustiti život božici sreći. Ipak, u zadnjem trenutku otvori oči i uz manju "kvrcavicu" izbjegne tragičan ishod koji bi obilježio kako njegov tako i život drugih osoba na cesti. Možda je impulzivan, ponekad sklon suicidalnim mislima potaknutima nedostatkom oca kao nedostižnog uzora i kaosom vlastitog života, no primjećujemo da i dalje posjeduje koliko-toliko savjesti.

Scott, tetoviran po cijelom tijelu, hašišar je kako sam već naveo, glas mu pomalo podsjeća na Heath Ledgerova Jokera iz drugog Nolanovog filma o Batmanu i kreće se u lošem društvu. Pa ipak, ne ostavlja dojam opakog dečka koji je pao na samo dno tame. Zapravo je simpatičan. Davidson je unio u njegov lik svoju bistrinu, smirenost, smisao za dobro i loše te smisao za humor, što su razlozi zašto ne pobuđuje osjećaj moralne odvratnosti kao neki drugi slični filmovi. Pomalo je umjetnički tip osobnosti s neobičnim idejama. Primjerice, ima želju otvoriti restoran za tetoviranje u kojemu bi se uz tetoviranje posluživalo i jelo.

Jednom prilikom naivno odlazi u studio za tetoviranje u potrazi za poslom. Vlasnika studija Colsona glumi američki reper Machine Gun Kelly iz Clevlanda, Ohio, uz čiju pjemu "Till I Die", interesantno je napomenuti, izlazi se boriti u oktagon UFC-ov prvak u teškoj kategoriji te po profesiji vatrogasac i medicinski tehničar Stipe Miočić, inače hrvatskih korijena. Scottovo umijeće tetoviranja je rudimentarno zbog čega ga Colson odbije. Ipak, posjeduje jaku volju i želju za napredovanjem, pa je u stalnoj potrazi za novim dobrovoljcima.

Spletom okolnosti, stvari se započnu dramatično mijenjati nakon što besplatno tetovira liniju maloljetnom dječaku. Isprva bijesan, dječakov otac Ray (glumi ga izvrsno komičar Bill Burr), po profesiji također vatrogasac, spetlja se sa Scottovom majkom, započene vezu i useli se kod nje u kuću. Činjenica da je Ray vatrgasac poput Scottova oca i da ga želi pokrenuti kako bi se osamostalio i napravio nešto od sebe u životu, izvor je daljnjih dramatičnih tenzija, preokreta i komičnih situacija.

Implicitni konzervativizam

Prednost Kralja Staten Islanda je što posjeduje klasičnu toplinu američkih filmova za što je zaslužan, pored solidnog scenarija, režije i osvjetljenja, također i vrlo dobar izbor glumaca. Bill Burr je u svom klasičnom stilu izvrsno portretirao sredovječnog vatrogasca, pomalo nervoznog karaktera, ali prepunog očinske blagosti i razumijevanja, te ostvario vidljivu kemiju s Marisom Tomei. A, tu je i uvijek rado viđeni Steve Buscemi.

Tehnički prigovori mogu ići u smjeru trajanja filma, nekih nepotrebnih ekskursa ili možda načina montaže. Kada je u pitanju sadržaj nekome će možda zasmetati nedostatak jačeg humora, iako sam osobno dojma da je dobro izbalansiran humor s, ipak, primarnom dramom. Međutim, čini mi se da se pravi prigovor krije negdje drugdje, a to je u implicitnom konzervativizmu. Pod tim mislim zagovaranje vrijednosti tradicionalne obitelji, domoljublja i poznatih društvenih institucija kao mesijanskih okvira unutar kojih bi život trebao zadobiti smisao.

Kroz druženje u vatrogasnoj postaji s Rayjem i ostalim vatrogascima, Scott otkriva nepoznate detalje iz života pokojnog oca te istovremeno polako dovodi svoj život iz kaosa u red. Tako film pokazuje Scottov put od destruktivnog i neprilagođenog ponašanja prema konstruktivnoj socijaliziranoj osobi koja vjeruje u ljubav. Završavajući otvorenim krajem, poput fragmenta života, Kralj Staten Islanda sugerira optimizam, nadu i vjeru u bolju budućnost. To ga čini toplim, obiteljskim filmom s dozom neobičnosti. No, i ništa više od toga. Za nešto više trebao bi biti daleko opasniji i izazovniji.