Već dugo ovoliko žena nije izborilo ulazak u Sabor, a moglo bi ih biti i više: Pogledajte tko su one

Žene u hrvatskoj politici sustavno su podzastupljene od 90-ih godina prošlog stoljeća. Pomoć bi trebale biti kvote, no njih se ne poštuje, a mnogi i dalje dvoje jesu li one najbolje ili samo prijelazno rješenje, ili je li to previše jednostavna mjera koja neće riješiti strukturni problem nedovoljne zastupljenosti žena. 

Iako je Hrvatska u međuvremenu dobila Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o izborima zastupnika/ca u Hrvatski sabor koji obvezuju političke stranke da prilikom predlaganja lista poštuju načelo da na listama ne smije biti manje od 40 posto niti jednog spola, stranke se o slovo zakona revno oglušuju.  Kvote - dio rješenja ili novi problem?

Kvote, oko kojih se i dalje vodi rasprava, nastoje mijenjati stereotipe da područje političkog djelovanja nije za žene. Njih se treba shvatiti samo kao alat, kao neophodan instrument na putu do cilja - paritetne demokracije. A s obzirom na to da zasad još nisu rezultirale suštinskim društvenim promjenama, rasprava se vodi i oko toga treba li ih povećati i postrožiti te provesti kroz sve društvene sektore. Nije zgorega opet podsjetiti na istraživanje antropologinje Home Hoodfar i profesorice međunarodnih odnosa i ženskih studija Mone Tajali prema kojemu su najveći zagovornici i zagovornice kvota podzastupljenog spola aktivisti i aktivistkinje jer ih vide kao mjeru u borbi protiv diskriminacije i kao unaprjeđenje zastupljenosti marginaliziranih skupina. S druge strane, najveći protivnici kvota su grupe političara i političarki koji smatraju da osoba treba biti birana isključivo na temelju zasluga, ne uzimajući pritom u obzir spol ili marginaliziranu skupinu.

No, treba imati na umu da je za kvote potrebno određeno vrijeme provedbe kako bi se vidjelo jesu li učinkovite, pri čemu vrijeme i učinkovitost nisu istovjetni u svim zemljama jednako, a jako je važno i kako su kvote dizajnirane. Broj sam po sebi ne znači ništa, važno je i što i kako žene zagovaraju ''Ako pogledamo druge države, možemo vidjeti da je nakon uvođenja kvota u nacionalnim predstavničkim tijelima tih zemalja postotak zastupnica porastao. A s obzirom na lošu situaciju u Hrvatskoj i činjenicu da kvote ujedno i ne moraju značiti jednaku zastupljenost žena i muškaraca u Saboru, prijedlog izmjena zakona bi trebao ići u smjeru uvođenja minimalne zastupljenosti podzastupljenog spola od 40 posto, ne na izbornim listama, već na izabranim mjestima u svim predstavničkim tijelima i na svim razinama vlasti'', istaknule su ranije za RTL.hr Tajana Broz i Lana Kučer iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI).

Da kvote same po sebi ne moraju značiti napredak za žene, jasno je i onima koje ih zagovaraju. Broj sam po sebi ne znači ništa, važno je i što i kako te žene zagovaraju - jesu li to javne politike koje će poboljšati položaj i život žena i koje će krojiti žene i svi oni koje muče određeni problemi. 

Naime, često svjedočimo tome da žene koje već jesu ili žele na položaj moći potkopavaju druge žene ''podržavajući mjere i stavove kojima se narušava mukotrpno izboreni socijalni, materijalni i politički status žena. I to sve instrumentalizirajući feminističku borbu za svoje konzervativne i reakcionarne svrhe. Zato, treba uvijek naglašavati - desničarke nikad nisu feministkinje", kako je u razgovoru za CESI-jevu Libelu upozorila filozofkinja Ankica Čakardić.

Bez rodne ravnopravnosti nema ni demokratskog društva, a istu nije moguće ostvariti bez sustavnih i dobro promišljenih rodno osjetljivih politika i strategija, istaknule su Broz i Kučer: ''Rodni paritet treba postizati ne samo na svojim izbornim listama nego i u tijelima svojih političkih stranaka. Odgovorna politika podrazumijeva da se žene ne koristi kao dekorativnu kulisu, a rodnu ravnopravnost kao floskulu. Nažalost, u Hrvatskoj imamo upravo to. Očekuje se da stranke svoje riječi provode u praksi kao što je u ovom izbornom ciklusu to učinila platforma Možemo tj. Zeleno - lijeva koalicija''. Zastupnice te koalicije Rada Borić, Sandra Benčić i Katarina Peović poznate su upravo po dugodišnjem zalaganju za prava žena i bit će ovo prvi saziv Sabora u kojem imamo deklarirane feministkinje. A feminizam, podsjetimo, brine i za ostale marginalizirane društvene skupine s naglaskom na rodnu jednakost, radničku i klasno osjetljivu politiku te održivu i zelenu budućnost.

No, iako je njihovo djelovanje već dobrim dijelom poznato, bit će izuzetno važno i dalje pažljivo pratiti za kakve će se politike zalagati svih 30-ak novoizabranih saborskih zastupnica iz Restart koalicije, HDZ-a, Možemo!, nacionalnih manjina i s Mostove izborne liste.

Samo kroz brojke gledano, u ovom 10. sazivu Sabora žena bi, kako sada stvari stoje, trebalo biti najviše od 2000-ih, a moguće je i da se njihov broj promijeni - na manje ili možda i više - nakon što se formira Vlada, a dio izabranih zastupnika i zastupnica preuzme neku dužnost u izvršnoj vlasti ili nekim drugim funkcijama. Primjerice, Nina Obuljen Koržinek spominje se kao nova-stara ministrica kulture, a Ruža Tomašić zasad ostaje u Europskom parlamentu dok će Natalija Martinčević u Saboru zamjeniti župana Radimira Čačića.