Ugledni hrvatski intelektualac: ‘Ova pandemija je tek vježba za ono najgore‘

Kako će nakon pandemije izgledati svjetske države u političkom smislu, pitanje je koje mnoge zanima, a Nikola Visković, jedan od najuglednijih hrvatskih intelektualaca, profesor emeritus Sveučilišta u Splitu, upozorava: ''Ići će se vjerojatno prema autoritarnim režimima, a ne prema socijalističkim rješenjima. Ovo vrijeme traži diktatore. Težina krize stvara pritisak za jakim vođama. Vidite i po Hrvatskoj – opozicija je nestala. Milanović šuti, on nema što reći''.

VEZANE VIJESTI

Na novinarsku opasku kako smo svjedoci da vodeće kapitalističke države posežu za državnim intervencijama u gospodarstvo i pitanje je li to socijalistička mjera, Visković objašnjava da ''nije jer te pare nisu usmjerene za najslabije i najnemoćnije'': ''U New Yorku od koronavirusa umiru tisuće ljudi, ali nitko ne piše da žrtve najviše dolaze iz Queensa i da su najvećim dijelom crnci. Čitam da u američkim državama Louisiani i Milwaukeeju crnci čine dvije trećine žrtava, iako čine samo trećinu populacije. To je čista manifestacija neoliberalnog kapitalizma, u kojem stradavaju najsiromašniji, oni s društvene margine''.

Nekima će na pamest pasti francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je nedavno izjavio kako je ova kriza pokazala da stvari poput zdravstva, proizvodnje hrane i energetike ne mogu biti na slobodnom tržištu. Ali ni to nisu socijalističke poruke. ''To samo znači da Macron ima dobre savjetnike. On je i prije godinu-dvije, uoči pariške konferencije o klimatskim promjenama, slao točne poruke da naš planet propada. Iz toga se vidi da je dobro savjetovan od vrhunskih stručnjaka i znanstvenika pa daje takve izjave, ali kad treba te izjave pretočiti u praksu, tada nailazi na otpor. I da se razumijemo – taj otpor ne dolazi samo od buržuja, nego i od radničke klase i srednjih slojeva. Sjetimo se kad je Macron preklani htio uvesti ekološki porez – odmah su mu se pojavili Žuti prsluci'', kazao je Visković u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Iako mnogi analitičari drže da nakon ove krize nužno mora doći do pomaka s neoliberalizma na ljevije politike, Visković upozorava: ''Venezuela je u teškoćama, pod velikim američkim pritiskom. U Britaniji je Jeremy Corbyn doživio neuspjeh i laburisti sada imaju novog lidera koji nema puno veze s ljevicom. U Americi je Bernie Sanders upravo odustao od izbora. Nitko više ne pomaže Kubi. Lijeva opcija propada jer nema političke, a ni vojne snage. Fukuyama ima pravo. Ima pravo u smislu kraja povijesti, kraja ideologija, jer više nema ideologija koje se ravnopravno sukobljavaju, budući da neoliberalna ideologija potpuno vlada, bez konkurencije. I sociologija se raspala, ali zato ima puno historičara, jer jača interes za prošlost, pošto je budućnost postala nepredvidljiva. Prije ste mogli govoriti o nekoj budućoj revoluciji, a sada ne možete ništa predvidjeti. Mi idemo u distopiju, odnosno u mračnu budućnost, jer više nitko ne traži utopijske mogućnosti, a možda i one postaju nemoguće''.

''Kad bi se SAD, Rusija i Kina hitno dogovorili da 30 posto sredstava iz vojnih proračuna odmah prebace na zdravstvo i socijalu, veliki dio problema bio bi riješen. Čak ni ove pomoći što se daju radnicima nisu zbog radnika, nego da privreda kakva jest – po neoliberalnom kroju - ne propadne. Opet će se banke izvući i rasti, a ne zdravstvo i školstvo. I to je lukavstvo povijesti'', ističe Visković.

VEZANE VIJESTI

Upozorava da je ''ova pandemija posljedica globalizacije – ono što se desi u Kini dođe za 15-20 dana u nas, a to nikad nije bilo u povijesti. “Crna kuga” je trebala cijelo stoljeće da dođe iz Kine u Europu. U tom smislu, jedna razumna mjera bi bila da se turizam svede na normalnu razinu, da se avionski promet svede na 20 posto današnjeg. I da se 30 posto industrije i proizvodnje preorijentira u ekološke svrhe''.

Ne smatra ni da će Dalmcija propasti ako se turizam svede na „normalnu razinu”: ''Dalmacija može dobro živjeti i s 200.000 turista, ne treba nam milijun gostiju''.

Kada spominje “preorijentiranje” proizvodnje u ekološke svrhe, objašnjava da je ''nužno razvijati “zelenu privredu”. Znači, da se avionska i automobilska industrija preorijentiraju na proizvodnju sredstava za ekologiju, zdravstvo i urbani promet. Zašto se Europa s proizvodnje putničkih aviona ne bi prebacila na proizvodnju tisuću protupožarnih aviona godišnje, te na proizvodnju gradskog besplatnog prometa, s posebnim oporezivanjem vlasništva automobila unutar jedne obitelji? Treba ojačati prijevoz vlakovima i autobusima''.

''Ovo je biološka, socijalna i svaka druga vježba za ono što će doći, a to su klimatske promjene. Politika i mediji su obuzeti ovom pandemijskom krizom, dok o ovoj drugoj krizi nitko trenutno ne razmišlja, niti pokušava ispuniti zahtjeve i preporuke stručnjaka. Pandemija će pokositi 100 do 150 tisuća ljudi i napraviti veliku ekonomsku štetu, ali ta buduća kriza bit će puno dramatičnija i uključivat će čak i seobe naroda. I bojim se da te buduće krize neće rješavati liječnici, nego vojnici. Ova kriza trajat će recimo godinu dana i nju možemo prevladati; klimatska kriza trajat će sljedećih nekoliko desetljeća i nju, sa svim ogromnim štetama koje će izazvati, ne možemo prevladati, već te štete možemo samo s velikim naporima ograničiti'', upozorava Visković.

VEZANE VIJESTI

Štete o kojima govori su ''veliki porast vrućina. Pretvaranje dijelova tropika u pustinje. Nestanak tropskih šuma. Podizanje razine mora. Smjena poplava i suša. Topljenje permafrosta u Sibiru i Kanadi, s katastrofalnom posljedicom ispuštanja metana. Nestajanje mediteranske klime i podizanje temperature prema Arktiku, uz posljedično nestajanje polova. Sve je to moguće u narednih 20-50 godina, sve to ide eksponencijalnom i nepredvidljivom brzinom. A tko na to sada misli? Svi su obuzeti pandemijom koja jest teška, ali ni približno onome koliko će težak biti klimatski kaos''.

No vladajuće elite i dalje neće shvatiti važnost suočavanja s tom budućom klimatskom krizom, naime, kako zaključuje Visković: ''Nisam teoretičar zavjere, kao što Marx nije bio teoretičar mržnje prema kapitalu. Ali klimatske promjene neće pogoditi elitu nego srednje i niže slojeve, a to je 90 posto populacije, dok onih 10 posto nema uopće interesa da se nešto napravi s klimatskim promjenama, jer bi nužni odgovori na te promjene uključivali oduzimanje njihovih bogatstava i privilegija. Moćnici imaju uvjete života – stanove, vile, bazene, privatne sanatorije itd. - s kojima se nadaju da bi mogli dobro proći i kroz klimatski kaos. Prema tome, od njih ne možemo očekivati da nešto poduzmu''.