Tamara Obrovac od istarskog etna do kreativnog ludila Folkestre

TAMARA OBROVAC & TRANSHISTRIA ENSEMBLE: Canto Amoroso (Menart

Ni najveći zlobnici hrvatskoj etno sceni nikada nisu mogli osporiti gotovo nevjerojatnu eklektičnost pošto je na njoj bilo mjesta i za „Čardaš blues“ Miroslava Evačića, psihodelične electro udare Kriesa i Legena, pa čak i za grupu poput Cinkuša koju možemo smatrati ovdašnjim odgovorom na Poguese.

Tamara Obrovac istarski etno izvorno je spajala s jazzom, no svakim novim albumom taj je hibrid obogaćivala nekim novim, nerijetko i sasvim neočekivanim utjecajima.

Muzikologinji u sebi ovoga puta zaista daje oduška pa srodnike „Canto Amorosa“ nalazimo u radovima Gotan Projecta, čeznutljivih fado diva, francuskih šansonjera i „frikova“ eksperimentalne glazbe. S druge strane, nikad dosad nije tako duboko „zagrebla“ u tradicionalnu pjesmaricu rodne joj grude te je, između ostalog, odlučila i zapjevati na dijalektima kao što su istriotski, istrorumunjski i istromletački.

U ovih 10 pjesama ponovno je udružila snage sa svojim vjernim i virtuoznim Transhistria Ensembleom, iz kojeg posebno vrijedi izdvojiti ritam-sekciju Žiga Golob/Kruno Levačić koji su uvodnoj „Se Me Ra Morta Privari“ i instrumentalnom djelu „Kažete“ pridodali malo kreativnog ludila svoje Folkestre.

„Sama“ i „Farabuti“ donekle zaostaju za ostatkom materijala, no čak i u tim skladbama Tamara se potvrđuje kao potpuno unikatna i nepredvidiva glazbena pojava, ne samo na našoj sceni, već i u world musicu općenito.

Ocjena: 8/10