Što se zaboravilo u online nastavi: 'U nejednakim uvjetima ne možemo imati jednake kriterije za sve'

Iako je obrazovanje važno, nisu svi u poziciji držati ga visoko na listi prioriteta jer veliku važnost imaju i okolnosti u kojima dijete odrasta i na koje ne može utjecati, a na to se i u ovo doba pandemije koronavirusa često zaboravlja.

VEZANE VIJESTI

Izvori nejednakosti u obrazovanju su različiti, a uključuju ekonomski, socijalni i kulturni društveni kontekst, funkcioniranje obrazovnog sustava i pojedinih škola te obiteljske okolnosti, ponašanje roditelja i njihovu uključenost u obrazovanje djeteta, podsjećaju iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD). Istraživanja su jasno pokazala da mladi koji odrastaju u siromaštvu i ekonomskim teškoćama mogu imati problema sa svladavanjem školskog gradiva, školskim uspjehom i školskom uključenosti. Nažalost, intervencije koje im mogu pomoći uglavnom dolaze iz individualnih napora školskog osoblja ili nevladinih organizacija, dok je odgovor države na probleme siromašnih neintegriran i nedovoljan.

Uz socioekonomski status, odavno je poznato da su i odnosi unutar obitelji bitan čimbenik školskog uspjeha. Djeci iz siromašnijih obitelji, djeci kojoj roditelji ne pružaju dovoljno podrške, poticaja i/ili nadzora, djeci koja svjedoče nasilju u obitelji ili su i sama žrtve nasilja, kao i djeci koja svjedoče različitim rizičnim ponašanjima roditelja poput prekomjerne konzumacije sredstava ovisnosti, u školi je teže postići dobre rezultate.

''Nekoj djeci koja odrastaju u navedenim nepovoljnim uvjetima upravo je škola sigurnije mjesto. Neka djeca u školi imaju bolji obrok nego kod kuće, imaju produženi boravak u kojem mogu napisati domaću zadaću u miru, imaju svoje radno mjesto u svojoj klupi uz svoje učitelje i profesore koji će im pomoći kada zapnu, imaju model za drukčije funkcioniranje od onog u obitelji i imaju priliku da netko prepozna i intervenira kada se kod kuće dogodi nešto loše'', napominju psihologinje Marina Milković i Ines Rezo. Uza sve, upozoravaju: ''obitelji neke od te djece inače su u redovitom praćenju centara za socijalnu skrb kroz mjere zaštite prava i dobrobiti djece u nadležnosti centara gdje na tjednoj bazi neka stručna osoba obilazi obitelj. Sada su ovakve mjere svedene na telefonske kontakte stručnih radnika centara, a obilasci vanjskih suradnika određenih za provođenje mjera, prekinuti su (zbog epidemije). Također, dio djece obuhvaćen je različitim programima nevladinih organizacija koje također pružaju podršku obiteljima u riziku, ali sada su i mogućnosti provedbe takvih programa vrlo ograničene''. Također, postizanje zadovoljavajućeg školskog uspjeha teže je i djeci s teškoćama u razvoju i onoj s različitim zdravstvenim problemima:  ''Ta djeca u školi barem imaju asistente u nastavi i/ili veće mogućnosti prilagodbe sadržaja, a sada su u većoj mjeri prepuštena podršci roditelja u svladavanju nastavnih sadržaja.  Pritom nije isto uči li dijete uz pomoć asistenta educiranog za taj posao ili samo kod kuće pokušava svladati jednaku količinu gradiva kao i ostali''.

Moramo biti svjesni, napominju psihologinje, da zaštitne mjere i online nastava različito pogađaju različitu djecu te da je velik dio šansi za dobar školski uspjeh jednom dijelu djece oduzet online nastavom: ''Nije isto učiti i slušati online nastavu u miru u svojoj sobi i u malom jednosobnom stanu uz ostatak obitelji. Nije isto pratiti online nastavu kad imaš brz internet i svu infrastrukturu da se spojiš u sustav online nastave i kada to nemaš, kad gubiš internetsku vezu, posuđuješ laptop od starije sestre ili pratiš nastavu na mobitelu''.

''Nije isto kada uza sebe imaš roditelje koji će te hrabriti, sjesti s tobom napisati zadaću, pomoći kada stvari ne idu i zvati školu za tebe da riješe problem i truditi se da ti i u ovim okolnostima kvalitetno osmisle slobodno vrijeme. Ili kada u obitelji gledaš i/ili trpiš nasilje, kada uza sebe imaš roditelje koji se svađaju, koji te kritiziraju i omalovažavaju, koji ne idu na roditeljske sastanke i informacije, a kamoli da se bave online nastavom, koji ti ne žele pomoći jer misle da je učenje samo tvoja briga, koji prekomjerno piju ili imaju teškoće u psihičkom funkcioniranju vjerojatno pogoršane pandemijom'', upozoravaju.

''Dio djece ostao je bez velikog dijela podrške s prestankom pohađanja nastave u školi kao i bez prilike da barem dok traje nastava uče u podjednakim uvjetima. Najmanje što toj djeci treba ove školske godine jest niži školski uspjeh ili pad razreda. Važno je da ovo uzmemo u obzir kada tumačimo razloge nečijeg lošijeg uspjeha u online nastavi te da ga ne pripisujemo nužno manjku truda ili nemaru. U nejednakim uvjetima ne možemo imati jednake kriterije za sve i manje ćemo štete učiniti ako snizimo obrazovna očekivanja sukladno trenutnoj situaciji i sačuvamo djecu i mlade od dodatnog stresa vezanog za školu'', naglašavaju Milković i Rezo. S obzirom na to da je potrebna veća angažiranost države kako bismo spriječili negativne ishode kod djece i mladih koji odrastaju u različitim socijalnim rizicima, psihologinje zaključuju: ''S obzirom na neizvjesnost ishoda ove zdravstvene krize, možemo vježbati optimizam i zamisliti jedan lijepi ishod. Po uzoru na uspješnu suradnju između znanosti, struke i politike koju imamo prilike vidjeti zadnjih tjedana u kontekstu zdravstvene krize, nadamo se da će to biti poticaj za buduće suradnje relevantnih stručnjaka i političara glede problema socijalnih nejednakosti''.