Politički fenomen Bandića: Bez svjetonazora, bez jake stranke. Čular: 'Njegova formula je teren plus osobna magija'

U ovih pet dana otkako je umro, svašta ste već o Milanu Bandiću mogli čuti. I o njegovoj opsesiji fontanama i spomenicima, o njegovoj žičari, o projektima koje je ostavio iza sebe, o onima koje nikad nije ostvario, o tome koliko je što preplatio, o dugovima u gradu Zagrebu, o klijentelizmu, o aferama, o zlatnim WC-ima i nadstrešnicama, o fiktivnom razvodu.

Ali sada je vrijeme za jednu drukčiju priču o Bandiću. I oni koji su ga mrzili i oni koji ga voljeli slažu se u jednom: Bandić je bio politički fenomen kakvog u Hrvatskoj nismo vidjeli. I koliko god smo mu se rugali kad bi govorio da će se fenomen Bandića proučavati na Sorbonni i gdje već ne - sad kad je umro i naši politolozi priznaju da bi studentima itekako imali o čemu pričati.

U njegovih 20 godina promijenilo se četiri predsjednika i šest premijera, on je šest puta glatko pobijedio. Koliko god afera imao, nijedna mu nije naštetila. Koliko god stranaka promijenio, i dalje je bio na vlasti. Bio je i u partiji i u SDP-u i uz HDZ, i priznajte, nijedan njegov svjetonazorski stav niste ni znali. Jedino se Bandić mogao i zahvaliti HOS-ovcima i nositi Titovu sliku na reveru i nikom ništa. Jednako je vješto plivao u blatu Kozari boka i na crvenim tepisima.

Portret ludog rimskog cara

Možda vas je njegov stil komuniciranja živcirao, ono da se napio vode kao žabac ili da će pojesti sav snijeg, ali svejedno vam je bilo teško tome se ne nasmijati. Možda niste bili zadovoljni što radi, ali bili ste uvjereni da nešto radi. Sve je uspio zbuniti svojom energijom.

Nikad nama novinarima nije bilo jasno zašto hiperaktivni gradonačelnik puknute cijevi mora obilaziti točno u sedam ujutro, zašto bi netko trčao na vrh Sljemena u pola šest ujutro da objavi kandidaturu za predsjednika, kako je moguće da u jednom danu bude na 30 mjesta. I tako 20 godina. Bio je kontroverzan, ali originalan. Portret ludog rimskog cara...

U svijetu Milana Bandića radni dan nije imao dovoljno sati, a godine su bile samo broj. Delao je po noći i po danu i upravo ga tako pamti najveći broj građana.

Stil i karakter političara kakvog prije nismo viđali. Sklon ludim izjavama, hiperaktivan i svojeglav, uvijek u centru pozornosti. Uvijek među ljudima. Kuhao je grah za prvi maj, bakalar za Božić, dijelio ruže za Dan žena.

''Ja sam ko Ferrari koji prođe milijun kilometara'', jedna je od Bandićevih izjava. I da, dnevno je prelazio kilometre, bio na otvaranju novih cesta, sanaciji cijevi, na velesajmu, s lopatom u ruci, ili u bageru na gradilištu. Nema gdje ga nije bilo. ''Mogao bi netko o meni napisati diplomski rad o tome ili doktorat'', kazao je jednom Bandić. Da bi se imalo što izučavati, sada misle i naši politolozi.

Naizgled neostvarivi rasporedi

''Što god tko o njemu mislio on je jedan tip političkog, ili politološkog fenomena'', kazao je Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Dok bi grad spavao, Milan Bandić bi u 5:30 već trčao. Uz njega je uvijek bio vjerni partner Rudi. Zdravlje ga nije najbolje služilo, pa su jutra bila rezervirana za multivitaminske koktele i inhaliranje. ''Napušim se to je kad kažu da sam na nekim vragovima'', bio je rekao Bandić. I onda kreće akcija. Prvo na istoku grada, za sat vremena na zapadu. Onda jedna pressica, pa novi obilasci.

''Pa nije to ništa, presvlačim se ja u žbunju, na parkingu'', odgovorio je Bandić jednom na pitanje kako se stigne presvući. Njegov je raspored izgledao neostvarivo. Svaki dan, 20 lokacija. I nije to sve, stigao je biti kum barem 164 puta. Bio je slab i na životinje, pa je tu čast obnašao i za mnoge pse. U Zagrebu je organizirao i blagoslov ljubimaca i oformio groblje za životinje.

Kako bi sam za sebe rekao - kao Feniks se svih ovih godina iznova izdizao iz pepela. Brojne afere nisu mu štetile, vlast u Zagrebu osvojio je šest puta, ali gradonačelnik Hrvatske nikada nije uspio postati. Slogan kampanje trebao je biti radit ću kao pčela, on se u 5:30 popeo na Sljeme i na predstavljanju programa rekao: ''Raditi kao konj za Hrvatsku. To je moj program'', kazao je tada Bandić. Nije bio najbolji govornik stranih jezika i svojim je izjavama često mnoge naljutio, ali, profesor Čular naglašava, imao je dobru formulu za vladanje.

''Njegova formula bila je teren plus osobna magija, a što se tiče organizacije i važnosti rada s ljudima, organizacija, to je sasvim sigurno naučio još na Peščenici dok je vodio organizaciju Savez Komunista'', rekao je Čular. Ne samo da je primjer kako uspješno prenijeti iskustva iz starih sistema, već je i karizmu pametno koristio. Bio je socijalno osjetljiv. Bilo da se nešto dijeli ili se umirovljenicima i studentima daju besplatni pokazi.

Merci boccu, Au revoir

''Ja bih rekao da je on u svom srcu, duši, temeljnom pristupu ostao socijaldemokrat'', rekao je Čular. Najdugovječniji gradonačelnik nije postao slučajno. Prvi je u Hrvatskoj shvatio da politika nisu svjetonazori i ideologije. On je sam za sebe bio najbolji marketinški brend i sam sebi najbolji PR. ''Mogao bih biti kozmonaut'', bio je rekao mjereći tlak.

Sveprisutnog Bandića ni zdravstveni problemi nisu spriječili da dela. ''Ja sam napravio dovoljno, mene dragi Bog može uzeti sutra. Da su svi napravili koliko ja, ova Hrvatska bi puno bolje izgledala'', izjavio je jednom Bandić. ''Oni se trebaju pomiriti s činjenicom da sam ja gradonačelnik. Do zadnjeg dana'', kazao je. Tako je i bilo. Ostat će doživotni gradonačelnik, koji na u Zagrebu nikad nije izgubio.