Nakon potresa restauratore u Zagrebu čeka puno posla: Može li se i Hrvatskoj dogoditi dlakavi 'Krist Majmun'?

U Španjolskoj se nedavno opet kao veliki problem pokazao nedostatak zakonske regulative u vezi s restauracijama umjetnina. Rezultat najnovijeg amaterskog uratka mnoge je nasmijao, ali zapravo to i nije smiješno, a mnoge je to navelo i da se zapitaju kako po tom pitanju stoje stvari u drugim zemljama, posebno u Hrvatskoj i jesmo li se ikada suočili s nečim sličnim.

Nakon što je kopija poznate slike “Bezgrešno začeće” baroknog umjetnika Bartoloméa Estebana Murilla postala najnovije u nizu umjetničkih djela unakaženih u amaterskim pokušajima obnove, španjolski konzervatori su zatražili pooštravanje zakona koji reguliraju restauratorske radove.

Privatni kolekcionar, saznalo se prošloga mjeseca, u Valenciji je angažirao restauratora namještaja da ‘’očisti sliku’’, a ovaj je lice Djevice Marije u dva pokušaja prepravljanja uspio dovesti do neprepoznatljivosti.

Svećenik iz španjolskog gradića Borja angažirao je prije osam godina župljanku na restauraciji freske ‘’Ecce Homo’’ Eliasa Garcije Martineza iz 1930. godine, a ono što je učinila ‘’restauratorica’’ bez ikakvog iskustva, šokiralo je i stručnu i širu javnost – Isus je nakon njezinih intervencija nalikovao dlakavom majmunu, koji umjesto blaženog izraza lica ima veliku mrlju.

Eksperti za povijest umjetnosti i ljubitelji umjetnina u Španjolskoj, ali i diljem svijeta ostali su u šoku i nakon restauracije kipa svetog Jurja iz 16. stoljeća u Navarri za koju je svećenik iz tamošnje crkve odabrao lokalnog učitelja. 

(AP images)

Potpuni debakl doživjela je i drvena skulptura Krista, Blažene Djevice Marije i svete Ane, koja se nalazi u kapelici u selu El Ranadoiru. Umjetnina iz 15. stoljeća, koja je izvorno bila neobojena, ‘’osvježena’’ je jarkim bojama u izvedbi amaterske umjetnice i župljanke, također uz blagoslov tamošnjeg svećenika.

Doduše, neke od ''novih izvedbi'' u neka su mjesta privukle brojne turiste jer ljudi su jednostavno morali vlastitim očima vidjeti izmasakrirane umjetnine, ali bilo je i onih koji su smatrali da ''umjetnici i umjetnice'' zaslužni za ‘’Majmuna Krista’’ i ostale uratke trebaju završiti u zatvoru zbog uništavanja kulturne baštine. Struka, međutim, zaziva strožu regulaciju kako se slične stvari ne bi ponavljale u budućnosti.

Nije baš svima do smijeha

‘’To što se dogodilo u Španjolskoj nije smješno jer su uništena u više navrata vrijedna djela likovnih umjetnosti, vjerojatno djelomično nepovratno’’, upozorio je za RTL.hr Dragan Damjanović, pročelnik Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sličan, iako ne posve isti slučaj, u Hrvatskoj, prisjetio se, dogodio se kada su, zbog zaštite, s glavnog portala šibenske katedrale uklonjene izvorne skulpture, a umjesto njih su postavljene loše kopije’’.

Podsjetimo, katedrala svetog Jakova u Šibeniku je UNESCO-ov spomenik kulture, a kada su na portal katedrale 2013. bile postavljene autorske interpretacije skulptura, a ne faksimilske kopije bio je to skandal u javnosti koji je podijelio konzervatorsku struku ne samo u Šibeniku, već u cijeloj Hrvatskoj. Naposljetku je odlučeno da na glasovito remek-djelo gotičko-renesansnog stila u Dalmaciji moraju biti vraćene originalne skulpture apostola.

Dragan Damjanović (Igor Kralj/PIXSELL)

'Zakonska regulativa u Hrvatskoj u osnovi je dobra, no problem je poštivanje zakona i učinkovitiji nadzor'

U Hrvatskoj konzervatorsko - restauratorska djelatnost pripada u regulirane profesije i prema bazi reguliranih profesija koju je sastavila Agencija za znanost i visoko obrazovanje u tu kategoriju se ubrajaju konzervator, konzervator – restaurator, konzervator tehničar, estaurator tehničar, viši konzervator tehničar i viši restaurator tehničar. Postoje i ovlaštene institucije i privatna poduzeća, a dozvole za rad, odnosno ovlaštenja, za konzervatorsku-restauratorsku djelatnost izdaje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

‘’Hrvatska ima velik broj konzervatora i restauratora, čiji broj u vremenima koja nisu izvanredna, kao ova postpotresna, vjerojatno jest dovoljno velik, no sada će sigurno nedostajati dio kadra. Problem je i što u Hrvatskoj izumiru brojni stari zanati koji su nužni pri konzervatorskim i restauratorskim radovima’’, upozorava Damjanović.

Skoplje (RTL)

Smatra da je zakonska regulativa kod nas u osnovi dobra, no problem je, kao što to često biva, poštivanje zakona i učinkovitiji nadzor konzervatorsko-restauratorskih radova: ‘’Tu ima dosta samovolje, koja je dijelom produkt različitih mišljenja unutar struke. U zadnjih nekoliko desetljeća izveden je cijeli niz zahvata koji su po meni kontroverzni jer se išlo na rekonstruiranje pretpostavljenih izgleda ranijih faza građevina po principu starije i ljepše, kao u slučaju u ratu stradale crkve u Gori kod Petrinje’’.

Kad se gradi 'još starije i ljepše'

Doduše, dio je to općih kretanja u zaštiti spomenika u Europi i regiji (u Mađarskoj i Srbiji) gdje se spomenike restaurira kako bi bili prilagođeniji zapravo na prvome mjestu turističkoj industriji.

‘’Kako je turistima teško prilagoditi građevine koje su sačuvane samo u ostacima iznova se grade ili velikim dijelom rekonstruiraju cijele crkve, tvrđave … Ponekad su takvi zahvati prihvatljivi jer se njima zaustavlja propadanje spomenika kulture, kao recimo u slučaju šibenske tvrđave svetog Mihovila, no ponekad se ne radi u pravome smislu o restauraciji već o izgradnji povijesnih luna parkova. Pri tome ne mislim toliko na rekonstrukciju njemačkih gradova uništenih u ratnim zbivanjima tijekom Drugog svjetskog rata koliko na politiku rekonstrukcije srednjovjekovnih gradova i crkava, za koje je jako teško reći kako su zapravo izgledali - zgodni su primjeri Diosgyor u Mađarskoj ili Golubac u Srbiji’’, navodi Damjanović.

Pred strukom u Zagrebu je puno zahtjevnih zahvata

S obzirom na potres koji je pogodio glavni grad Hrvatske, restauratore u Zagrebu, kaže, čeka puno posla: ‘’Ukoliko se doista sva pojedinačno zaštićena kulturna dobra budu obnavljala u skladu s prijedlogom zakona, a za vjerovati je da hoće, bit će izuzetno mnogo zahtjevnih zahvata zbog potrebe obnove arhitektonske plastike na pročeljima, izvornih dekorativnih elemenata na krovištima, dekoracije u unutrašnjosti zgrada, da ne govorimo o obnovi stradalih dijelova fundusa zagrebačkih muzeja - Muzeja za umjetnost i obrt, Arheološkog muzeja, Prirodoslovnog muzeja …’’.