Saborska zastupnica Marija Selak Raspudić na
Facebooku je posvetila status Fredu Matiću.
Evo što je napisala Selak Raspudić.
"Je li abortiranje nerođenog djeteta isto što i 'klanje
pileta'?
Danas je u Intervjuu tjedna kod Nataše Božić na N1 Hrvatska
europarlamentarac Predrag Fred Matić o prizivu savjesti rekao
sljedeće:
'Rekao bih, gledajte, nemoj se baviti medicinom, ako neke
stvari ne možeš napraviti. Ne možeš biti mesar ako nisi u stanju
zaklati pile ili svinjče, ne možeš.' Svesti liječnike na mesare,
a pobačaj nerođenog djeteta na klanje pileta ili svinjčeta govori
sve o našem 'slavljeniku' i osjetljivosti njegovih moralnih
načela. Meni je ta usporedba, primjerice, monstruozna. Budući da
sam već ranije točno navela koji pasusi navedene Rezolucije idu
prema dokidanju priziva savjesti u pogledu važnosti tog prava, a
s obzirom na kakofoniju prisutnu u javnom prostoru želim
istaknuti sljedeće.
Istaknula je četiri točke
1) Kada govorimo o liječničkom prizivu savjesti, za mene to
nije pitanje 'direktive' - što ja smatram da liječnici trebaju
učiniti, nego 'tolerancije' - imam li ja razumijevanja za ono što
oni žele, odnosno ne žele učiniti. Prema dostupnim
istraživanjima, u Hrvatskoj se u slučaju pobačaja oko 57%
liječnika poziva na priziv savjesti. Budući da je pravo na
pobačaj legalno, na državi je da osigura da on bude dostupan u
svim institucijama, ali isto tako da, sukladno Zakonu o
liječništvu, omogući liječnicima koji ne žele sudjelovati u
pobačaju da imaju pravo na priziv savjesti. I to je moguće
učiniti, pitanje je samo ima li za to dovoljno političke i
društvene volje.
2) Teza koju besprizornom metaforom promovira Fred Matić, a u
pristojnijoj verziji se za nju zalaže politička platforma Možemo,
koja se u svom programu eksplicitno zalaže za ukidanje priziva
savjesti, i praktično je pogubna za Hrvatsku. Različita
istraživanja ukazuju na različite brojke, ali sva su suglasna u
tome da patimo ne samo od ozbiljnog deficita liječnika, nego i od
pomanjkanja ginekoloških timova. Kada bismo u takvoj situaciji
onemogućili sve one koji ne žele obavljati pobačaj da koriste
priziv savjesti pitanje je tko bi nam uopće ostao da porađa djecu
i liječi bolesti reproduktivnog sustava?
3) Čak da se i liječnici moraju odlučiti što (ne)žele raditi
prije izbora specijalizacije, za pretpostaviti je da će dio njih,
u direktnom kontaktu s novim životom, promijeniti svoje
mišljenje. Možemo li si priuštiti da ih zbog toga 'torpediramo' u
mirovinu ili, vjerojatnije, u neku bogatu europsku zemlju koja će
im za pristojniju plaću omogućiti da rade u skladu sa svojim
uvjerenjima?
4) Tijekom cijele ove godine moj je fokus bio na
egzistencijalnim problemima građana. To je poznato svima koji su
pratili moj rad. U tom smislu smatram da je štetno potencirati
ideološke teme kada imamo prečih problema. No isto tako, jednom
kada se one pojave, što je sada slučaj zbog izglasavanja
'Matićeve' rezolucije, od njih ne treba bježati. Kao što sam više
puta javno istaknula, politički se ne zalažem za dokidanje prava
na pobačaj. Bez daljnjeg ulaženja u elaboraciju na ovom mjestu,
ne mislim da bi on trenutno bio rješenje. Ali se snažno zalažem
za afirmaciju života, omogućavanje i njegovanje prava na priziv
savjesti, slobode vjeroispovijesti i svih ostalih ljudskih prava
koji su nam omogućili raskid s totalitarizmom, odnosno borbu za
demokratsko društvo koja nikada ne prestaje.
Premda nam je, kada mi mislimo drugačije, ili kada smatramo
da su naša prava ugrožena, teško prihvatiti tuđi priziv savjesti,
ne treba zaboraviti da politika često teži tome da bude
totalitarna, zbog čega je savjest iznimno važna. Naime, upravo su
savjesni građani, liječnici koji u prvi plan stavljaju etičnost
svoje prakse, ljekarnici kojima je profit manje važan od njihovih
uvjerenja, novinari koji odbijaju reklamirati koruptivnu vlast,
ili mesari koji pokvareno meso ne žele pretvoriti u ćevape, dakle
građani koji se preispituju, noćna mora svake vlasti jer joj
pokazuju da je, u slučaju da zastrani, ima tko svrgnuti",
zaključila je Selak Raspudić.