Malo brodogradilište u Puli dokaz je da se i u najtežim vremenima može biti uspješan: Neke narudžbe čak moraju i odbiti

U inat svima, oni proizvode koristeći sve svoje kapacitete i opstaju na današnjem izazovnom tržištu. Malo Tehnomontovo brodogradilište u Puli dokaz je da se i u najtežim vremenima može biti uspješan. Iako je njihova struka teška, a kruh koji zarađuju „krvav“, za sebe kažu da su fleksibilni jer obavljaju više djelatnosti i da se nikada neće prestati truditi.

Sve je spremno za porinuće druge ribarice za škotskog naručitelja. Karlo, koji je u brodogradilištu zaposlen dvije godine, radio je na zahtjevnim poslovima.

„U kakvom stanju je brodogradnja u cijelom svijetu zadovoljan sam kako mi poslujemo i imamo posla ove godine i sljedeće godine“, kaže Karlo Živolić, brodograditelj. Od polaganja kobilice do završne primopredaje, proći će godinu i pol. Sada su u fazi porinuća i opremanja broda.

„Dužina je 25 metara širine nekih devet metara pet metara gaza i ima pogonski stroj od tisuću kilovata, propeler u sapnici i kompletan sustav za preradu ribe na moru“, rekao je Luka Bertetić, voditelj gradnje.   Brodogradilište trenutačno raspolaže sa 140 radnika u Puli i 300 u Njemačkoj. Knjiga narudžbi je puna.

„Sada trenutno moramo ova dva broda završiti do kraja godine to je za škotskog naručitelja, imamo tri broda za ciparsku obalnu stražu i dva firefighting broda za Grčku, znači protupožarnu zajednicu“, poručio je Mladen Rabota, direktor proizvodnje u Tehnomontu. Zbog puno narudžbi neke su poslove morali čak i odbiti. Pozitivno poslovanje u izazovnim vremenima, kažu, zahtijeva dodatni angažman i smirenost. Nabava i divljanje cijena mogu biti presudni za buduće sklapanje poslova.

„Danas moraš naručiti, pola sata ti vrijedi narudžba već sutra je druga cijena do sad se snalazimo jer su našim dobavljačima još uvijek imaju tu robu na zalihama, što će biti u budućnosti stvarno je teško predvidjeti“, kazala je Gordana Deranja, predsjednica Uprave Tehnomonta. Do sada se mogu pohvaliti sa 123 broda raznih namjena. Ipak, ono čime se najviše ponose nisu robusne konstrukcije.

„Najviše se ponosimo s našim radnicima, vrhunskim majstorima to je sve njihovih ruku djelo, našim dobrim inženjerima i ostalim djelatnicima jer svi kupa radimo jedan mehanizam ako veliki lanac iz tog mehanizma iskoči, sve se urušava“, poručila je Deranja.

Bez radnika, zaključuje, nema ni brodogradilišta. Uz sve uspone i padove, važno je, poručuju, i da „nos ostane iznad površine“.