
U podzemlju leži oko 4 milijuna tona ugljena! Je li prijetnja zdravlju ili potencijalni turistički brend?

Prijetnja javnom zdravlju ili potencijalni turistički brend? Skupina znanstvenika otkrila je tragove štetnih tvari u jamskim vodama na području Raše. Vode koje ispiru nalazišta ugljena pune su vanadija, selena, organskog sumpora i radioaktivnog urana.
No znanstvenici tvrde da se tih količina ipak ne treba bojati. Naprotiv, mogu se iskoristiti u turističke, zdravstvene i industrijske svrhe.
U istarskom podzemlju leži oko četiri milijuna tona neiskorištenog ugljena koji je svojim osobinama zapanjio znanstvenike diljem svijeta.
"Studije su nam pokazale da imamo najkvalitetniji svjetski ugljen kojeg svakako treba na neki način brendirati i valorizirati zbog njegove kalorične vrijednosti", izjavio je Mladen Bajramović, predsjednik udruge Istarski ugljenokopi Raša.
VEZANE VIJESTI:
Deseci su vadili plemenitu kovinu: Više od 60 ljudi zatrpano nakon urušavanja rudnika zlata
No ne i eksploatirati jer sadrži ekološki neprihvatljive količine organskog sumpora i drugih teških metala poput radioaktivnog urana i selena. Posebno mjesto među njima zauzima selen. U velikim količinama štetan ali u malim, tvrdi geologinja Gordana Medunić, vrijedan kao suho zlato.
"Selen je potreban, on je nutrijent, esencijalni element, znači potreban je i ljudima i životinjama za uredno funkcioniranje, sprječava kardiovaskularne bolesti, rak odnosno neke viruse, HIV i tako dalje", dodala je geologinja Gordana Medunić.
Prema broju oboljelih od raka i drugih bolesti Raša i Labinština
ne razlikuju se od ostatka Istre.
Količina selena koja kroz tlo završava u povrću možda je taman tolika da bude korisna a ne štetna za zdravlje. To će pokazati buduće analize. Za sad većina vrijednog selena završava u moru što je prava gospodarska šteta, tvrdi geologinja Gordana Medunić.
"Više bi se trebalo staviti naglasak na neke inženjerske tehnološke inovacije da se taj selen prikuplja i da na neki način profitiramo od tog selena", dodala je Medunić.
Do sada su hrvatski znanstvenici sami okupili svjetski tim i financirali skupa istraživanja pa se nadaju da će netko uskoro prepoznati vrijednost njihova rada.





















