Ima li hrabrosti u Hrvatskoj? Idealan je trenutak za produljenje škole na devet godina

Sva zbivanja ove školske godine idealna su i za “čišćenje” sustava pa stručnjaci i stručnjakinje smatraju da bi ovo mogla biti idealna prilika za stvaranje što boljeg obrazovanja.

VEZANE VIJESTI

''Pokazalo se da je sustav sposoban u kratkom vremenu prilagoditi se izrazitim promjenama i to prije svega zbog izrazito fleksibilne reakcije odgojno-obrazovnih radnika i roditelja. Na samom početku krize Ministarstvo znanosti i obrazovanja također je pokazalo brzinu i odlučnost. Sve to pokazuje da se u sustavu nalazi velika mogućnost promjene i u normalnim uvjetima. Ova je situacija također potvrdila da je djeci i njihovim roditeljima obrazovanje najvažnija stvar u njihovu razvoju. Riječ je o vrlo važnoj spoznaji jer ona ukazuje na izrazito pozitivne perspektive razvoja Hrvatske. Situacija je razotkrila i velike nedostatke, obrazovna politika pokazala se nedoraslom izazovima. Pri odlučivanju nije se vodilo računa o učenicima i odgojno-obrazovnim radnicima. Takav način odlučivanja i donošenja odluka već sada čini goleme štete, a u budućnosti se može pokazati izrazito pogubnim za sustav'', istaknuo je Boris Jokić u razgovoru za Večernji list.

Sljedeća školska godina bit će, upozorava, problematična: ''Već sada je potrebno napraviti precizne planove za to kako izvesti školu u različitim uvjetima. Postojeća rješenja nisu održiva za cijelu školsku godinu jer nedostaje interakcije između učitelja i učenika (niži razredi), jasne strukture opterećenja (viši razredi osnovne škole i srednja škola). Potrebno je također odmah krenuti na izradu rješenja za vrednovanje i ocjenjivanje. Nužno je osmisliti posebna okružja za učenike s poteškoćama i darovite. Izrazito je bitno održati proces državne mature, a ova situacija omogućuje i rekonceptualizaciju modela što je već odavno trebalo biti učinjeno. Također, da ima hrabrosti, ovo bi bio idealan trenutak za produljenje školovanja s osam na devet godina čime bi se učinio veliki društveni pomak za Hrvatsku''. Da je jedan od neupitnih koraka k poboljšanju obrazovnog sustava uvođenje nacionalnih ispita koji bi pravedno vrednovali obrazovanje bez obzira na to s kakvim se problemima učenici tijekom obrazovanja susreli, smatra Ivana Katavić, ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja: ''Koliko su stjecanje ključnih kompetencija i njihovo sustavno vrednovanje važna odrednica uspješnih obrazovnih politika govori i činjenica da su pojedine razvijene zemlje imale mogućnost donijeti odluku da ove školske godine neće provoditi državnu maturu. Riječ je o zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske, kod kojih osim državne mature postoji razvijen sustav provođenja periodičnih nacionalnih ispita koji su u Hrvatskoj tek u začecima. Upravo je provođenje ispita temeljenih na nacionalnim standardima omogućilo tim zemljama formiranje završnih rezultata na temelju ocjena i nacionalnih ispita, što omogućava pravedno vrednovanje postignutih rezultata''. Hrvatska svoju državnu maturu ne smije izgubiti, poručila je Katavaić, a da u budućnosti trebamo voditi računa o fleksibilnijim kurikulima, pružajući mogućnost školi da sama određuje kada i u kojem trenutku će se koji dio nastave odvijati, poručio je Mile Živčić, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje. Naime, strukovni su učenici zatvaranjem gospodarstva izgubili praktičnu nastavu, a o oporavku gospodarstvenika ovisit će i njihovo obrazovanje: ''Sada nije trenutak da gospodarstvu prepustimo strukovne škole jer se gospodarstvo mora iznova boriti za vlastito preživljavanje i očuvanje radnih mjesta'', kazao je Živčić. Rasprave o maturi nisu realne, objašanjava, jer strukovni učenici već su godinama prepušteni sami sebi u pripremi za maturu: ''To postižu svojim radom i trudom jer oni godinama ne odrade sve ono što se traži na maturi''. Da ne treba očekivati epohalne promjene koje će odjednom promijeniti opći kvantum znanja i sposobnosti učenika i da se to neće sigurno dogoditi preko noći smatra Radovan Fuchs, bivši ministar obrazovanja: ''Neizmjerno je važno napraviti znanstvenu analizu cjelokupnog sustava obrazovanja i tako utvrditi trenutačno stanje kako bismo mogli zadržati njegove dobre strane, a promijeniti loše. Ta analiza obavezno treba sadržavati i analizu upravljanja sustavom i to na nacionalnoj, županijskoj ili gradskoj te školskoj razini. Konačno, nadam se da bi to konačno eliminiralo i raznorazne mesijanske likove na društvenoj i političkoj sceni od kojih jedni zazivaju anarhoidni pristup obrazovanju, a drugi kibernetički. Stoga tek na temelju spomenutog istraživanja treba donijeti odluke i unaprijed (da ne bi bilo prilagođavanja tijekom projekta) definirati kako ćemo mjeriti uspješnost, odnosno uvidjeti rezultiraju li aktivnosti koje smo poduzeli poboljšanjima ili ne''.