Država pomaže mladima, a diže cijene stanova: Znate li tko tu zapravo profitira?

Nedavni zaokret Vlade RH u stambenoj politici mogao bi s novim, izmijenjenim Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji, ubrzo iskazati prve efekte. Već teorijski gledano, nameću se pritom određena problemska pitanja. Inače, zacijelo nije potrebno napominjati da je stambena situacija, naročito u slučaju mladih ljudi u Hrvatskoj, jedan od najkritičnijih socijalnih, zapravo generalno egzistencijalnih izazova. Glavna vladina olakšica za kupce stanova, mlađe od 45 godina, po novome je tako povrat polovine PDV-a (koji u cijelosti iznosi 25 posto) od troška kupnje nekretnine ako se radi o novogradnji, ili povrat čitavog poreza na nekretnine (tri posto) ako se radi o rabljenoj. I, svakako, ako im je to prva nekretnina, piše Deutsche Welle.

Ta je vladina ad hoc mjera krajem prošle godine zamijenila subvencioniranje kamata na kredite mladim kupcima. Uneseno u novi zakon, međutim, sada je pravo na povrat 50 posto PDV-a ili čitavog poreza na promet nekretnina prošireno po dvije osnove. Prvo, to pravo se ostvaruje s obzirom na prosječnu cijenu kvadrata u dotičnome mjestu kupoprodaje. Drugo, subvencioniranje se odnosi na kvadraturu ograničenu prema broju ukućana; dakle, nije posrijedi proizvoljno velika površina. Subvenciju nisu dobivali samo oni koji bi prestupili više od 30 posto po ta dva kriterija, onom cijene i onom kvadrature.

PROBLEM PRENAPUČENIH KUĆANSTAVA /

Bačić predstavio detalje stambene politike: 'Imamo odgovore na visoke cijene stanova'

Po novom zakonu, odnedavno oboje može biti premašeno do 50 posto od zadane mjere, što je mnoge navelo na zaključak da će od svega opet najviše profitirati nekretninski mešetari. Podržavanje viših vrijednosti u transakcijama, naime, logično bi trebalo podići cijene kvadrata na tržištu. „Time ćemo samo pridonijeti daljnjoj financijalizaciji stambenog tržišta i utjecati na rast nejednakosti u društvu“, prokomentirao nam je situaciju Gojko Bežovan, profesor socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za stambene politike.

Nitko nije toliko nesposoban

"I ova mjera", dodao je on, "poput one prije, generirat će potražnju, dok diversificirana ponuda izostaje. Nije jasno što država uopće daje onima koji su po socijalnom statusu upućeni na podstanarstvo. Pa i gradovi, npr. Zagreb, morali bi novac od stanova u najmu, kad ga dobiju, a sad će tih ugovora biti više - uložiti u subvencioniranje podstanarstva. Uglavnom, opet je promašen navodni cilj ispomaganja potrebitih, pa će i daljnje generacije biti usmjerene negdje između podstanarstva i inozemstva. Neke strane zemlje čak im tamo daju potpore za stanovanje."

VELIKI OBRAT /

Stanovi u Zagrebu preplavili oglase: U samo dva mjeseca skočio broj za gotovo 800

Na pitanje jesu li političari nesposobni ili možda postupaju po interesu bankovno-kreditorskom i nekretninsko-građevinskom, Bežovan odgovara da nitko nije baš toliko nesposoban: "Ovdašnje banke, otkako je RH rasprodala svoj bankovni sektor, dopuštaju si kolonijalno ponašanje kakvo ne bi smjeli prema klijentima u svojim matičnim državama. Tako je bilo sa švicarskim frankom, pa kad ljudi nisu mogli otplaćivati rate, dug im je prodan utjerivačima. Hrvati nisu imali jaku državu kao Mađari, nema tu političke snage ni ozbiljne debate", kaže Gojko Bežovan.

Četvrtina stanova i dalje ostaje neiskorištena

Ovdje svakako valja upozoriti i na posljednju statistiku po kojoj mladi u Hrvatskoj najduže ostaju u roditeljskom domu, komparirano s drugim zemljama Europske unije. Hrvatski prosjek tako iznosi 32 godine, a europsko-unijski je 26. Ista studija Europske komisije, objavljena prošli mjesec, donosi vijest da je od 2020. godine u RH značajno porastao broj zaposlenih mladih koji žive u riziku od siromaštva. To se sada odnosi na svaku desetu mladu zaposlenu osobu, dok je ukupno u riziku od siromaštva čak jedna četvrtina mladih.

Svoje razmatranje o ovoj problematici nam je prenio i Nedjeljko Marković, socijalni radnik i predsjednik udruge Pragma te predsjednik organizacije Hrvatska mreža protiv siromaštva. On drži kako usvojene zakonske izmjene imaju cilj privlačenja građevinskog sektora u poticanu stanogradnju. Pritom upozorava da Hrvatskoj nedostaje više od 235 tisuća stambenih jedinica, iako ukupno jedna četvrtina postojećih stanova ostaje neiskorištena. No i on smatra da će cijene stanova rasti ili se održavati stabilno visokima, zbog više razloga.

"Prije svega", nastavlja on, "zbog viška 'crnog' fonda, tj. gotovinskih transakcija u plaćanju nekretnina, iznosa za kojeg nije jasno kako je stečen - neprijavljivanjem prihoda iz rada na crno ili kriminalnih aktivnosti, itd. Nadalje, zbog rasta plaća u svim sektorima, a znamo da je to jedan od generatora inflacije, te zbog nekontroliranog kupovanja nekretnina od strane stranaca, u pravilu iz bogatijih zemalja, također nepoznatih izvora prihoda. Kod troškova gradnje, jedino su rasle cijene zemljišta, a drugo je ostalo isto kao i prije rasta, zbog niskih plaća u sektoru i uvoza stranih radnika."

Suludo visoke bankovne zarade

Po njegovim riječima, jedan dio stambene politike usmjeren je socijalno ranjivim skupinama; tu se misli prije svega na mjeru državnog najma praznih nekretnina za koju još nije jasno hoće li uspjeti. "Mislim da hoće", odgovara Marković, ali uvjetno, "ako se ulože znatna sredstva u oglašavanje i pravnu podršku potencijalnim stanodavcima. A drugi dio je usmjeren općoj populaciji, poput povrata plaćenog poreza na promet nekretnina ili PDV-a. Mislim da te mjere neće potaknuti rast cijena jer za to nema prostora, ali sigurno neće dovesti do pada."

"Što se tiče bankarskog lobija - čini mi se da on i dalje u RH najviše zarađuje na suludo visokim troškovima vođenja računa, raznim naknadama i sličnom, gdje su im troškovi izuzetno niski, a dobit enormna. Ovaj kreditni dio im je 'pokriće' za njihovo postojanje - zato nije ni čudno da je prvo državna Hrvatska poštanska banka snizila kamate na stambene kredite, koje su potom drugi slijedili", zaključio je Nedjeljko Marković. Tome za kraj dodajmo još i čuđenje Gojka Bežovana nad činjenicom da se s novim zakonom država odlučila četiri puta izdašnije subvencionirati kupce novih nekretnina od kupaca rabljenih, ako se usporedi opisani povrat polovine PDV-a s povratom čitavog poreza na nekretnine: "Ta zna se tko kupuje novi stan ili auto, a tko kupuje rabljenu robu."

POGLEDAJTE VIDEO: Pojedini stanovi prodaju se i do 30 posto jeftinije od prvotne cijene