Blagajnice nakon smjene rade kao neplaćene čistačice

Zaprepašćujuće zvuči podatak da i u 21. stoljeću postoji ropstvo te da je u svijetu 36 milijuna robova.

Zemlje različitim izrazima opisuju njegove (moderne) oblike - ropstvo, trgovina ljudima, prisilni rad, dužničko ropstvo, prisilni ili ropski brak te prodaja i eksploatacija djece. Među 167 zemalja Hrvatska je na 79. mjestu (indeks 0,36 posto ili 15.300 osoba na 4,2 milijuna stanovnika), no i na visokom 6. mjestu u Europi. Više je od pola robova, 61 posto, u Indiji, Kini, Pakistanu, Rusiji, Uzbekistanu. Zaklada The Walk Free, organizacija za ljudska prava sa sjedištem u Australiji, porast ropstva za 23 posto u 2014. u odnosu prema 2013. objašnjava boljom metodologijom rada i obuhvaćanjem novih područja, a ne većim brojem robova u svijetu.

Sporna pitanja

Sociolog Krunoslav Vukelić u razgovoru za Glas Slavonije ocjenjuje da to istraživanje ima određene propuste i previde pa upućuje na metodologiju kojom su mjerene državne mjere borbe protiv ropstva, jer je znatno egzaktnija i pouzdanija.

"Za potrebe mjerenja The Global Slavery Indexa 2014. provedene su i ankete u kojima su u moderne robove ubrojeni svi oni koji su na jedno od sljedećih pitanja odgovorili pozitivno. Pitanja su "Jeste li vi ili netko iz vaše bliže obitelji ikada bili prisiljeni na rad od strane poslodavca?/prisiljeni na rad kako biste otplatili svoje dugove prema onom za kojeg ste radili?/ikada bila ponuđena jedna vrsta posla, ali ste zatim bili prisiljeni da radite nešto drugo bez mogućnosti odbijanja?/ikada bili prisiljeni na ženidbu?".

Najlabavije pitanje, vjeruje Vukelić, je da su u ovom slučaju mnogi na njega odgovorili potvrdno, a vezano uz obavljanje nekog drugog posla od onog koji je, primjerice, definiran ugovorom o radu, kao, recimo, da blagajnice nakon posla ostaju još i do dva sata kao (neplaćene) čistačice.

"Takve radnike obično ne nazivamo robovima, ali oni po ovoj definiciji to jesu. Taj je problem vrlo velik u našem društvu, u kojem govorimo i o dužničkom ropstvu, kamatarenju i sličnome, misleći na odnose banaka i klijenata, no to ova metodologija ne mjeri. Znači, bez obzira na to što se s puno razloga kreditno opterećeni hrvatski građani osjećaju na neki način robovima svojih kredita, oni to ipak, pravno gledajući, nisu. Ropstvo u Hrvatskoj nije gorući problem, ali nepoštovanje radnika svakako jest", ocjenjuje Vukelić.

http://www.glas-slavonije.hr/253315/1/Robovi-su-i-blagajnice-koje-nakon-smjene-rade-kao-neplacene-cistacice