Noć u kojoj je Prosinečki zaludio Maksimir

Dinamo se tada zvao Croatia, no to je danas tako malo bitno, no navijačima je tada bilo jer su oni uvijek svoj klub zvali pod imenom pod kojim se i osnovao. Dinamo!!!

OK, tadašnja Croatia ili uvijekvremeni Dinamo, je u ljeto 1998. godine bila pojačana do silnih razmjera. Klub je imao financijsku podršku gdjegod bi stigao i pojavio se, uostalom Maksimirska 128 sa svojim nogometnim klubom bila je veliki predmet interesa predsjednika dr. Franje Tuđmana. Nije se štedjelo, ali se i igralo, recimo to tako.

U kvalifikacijama se Dinamo namjerio na Celtic, čuvenog škotskog velikana s irskim predznacima, klub kojeg su mnogi u Hrvatskoj obožavali, a tako je zacijelo i danas, te ga poistovjećivali sa svojim katoličanstvom na ovim uvijek vjerski uzburkanim prostorima.

Mnogi su Dinamovi navijači pohitali u Glasgow na prvu utakmicu, sjajno se proveli, bili lijepo dočekani, makar se u dobroj partiji nije izbjegao poraz od neugodnih 1:0. Uzvrat u Zagrebu, pun stadion, tri tisuće veselih Celticovih navijača koji su pijani ispadali iz autobusa na putu od aerodroma do stadiona. I jak Dinamo, prejak za škotskog prvaka u čijim redovima je tada haračio čupavi Henrik Larsson.

A bio je pravi igrač taj Larsson, deset godina u Celticu prometnulo ga je u junaka katoličkog dijela Glasgowa, poslije je bio u Barceloni, trebao je i prije, no nije mu se išlo iz Celtica gdje su ga zvali – king. Kralj, nego kako, jer bio je kralj.

Dok je cijeli stadion skandirao Vratite nam Dinamo, momčad je igrala izvrsno, a ta izvrsnost donijela je i pogotke. Mark Viduka je najprije dohvatio stativu nakon sjajnog prodora, Robert Prosinečki je gađao gol iz slobodnog udarca, zabio je i Silvio Marić, pa opet Žuti pred kraj utakmice, kada je Celtic prijetio.

Oduševljenje je bilo veliko, Dinamo je stigao u Ligu prvaka, koju ćemo također obraditi u Sportskom vremeplovu. No, podsjetimo se, nakon 0:0 protiv Ajaxa u Maksimiru i potom dva poraza protiv Olympiakosa u Ateni i Porta u gostima, Dinamo (Croatia) je nadvisio Porto u Zagrebu s 3:1 i na veličanstven način Ajax s 1:0 u Amsterdamu golom Josipa Šimića.

U zadnjem dvoboju u skupini odigrano je na minus 16 samo 1:1 protiv Olympiacosa i nije se izborio plasman u sljedeću fazu natjecanja. Na svakoj Dinamovoj utakmici bio je i predsjednik Tuđman, zaista je bio ostrašćeni navijač.

Sudac, i to sjajan, te utakmice bio je poznati ćelavi Talijan Pierluigi Collina, a trener Dinama bio je Zlatko Kranjčar, kojem je uspjelo to što nikome do tada nije, ni Bariću ni Blaževiću...

"Ova momčad će ostati zapisana kao jedna od najslavnijih u bogatoj klupskoj povijseti, no nije to sve što imam za reći. Ponosan sam i kao bivši igrač i kao Zagrepčanin da je naš glavni grad, kao kolijevka nogometa, napokon izborio i najveće utakmice", izjavio je tada Cico.

Još nešto, 11 godina kasnije Dinamo je opet išao u Škotsku, ovaj put igrati protiv Heartsa. Za momčad iz Edinburgha nastupao je i Darren Jackson koji je u Zagrebu 1998. godine činio napadački tandem Celtica s Henrikom Larssonom. Znate što je rekao kad je saznao da je njegov Hearts žrijebom dobio Dinamo?

"Kud baš njih. Dinamo je, kada je izbacio Celtic, imao sjajnu momčad s Prosinečkim i Vidukom. Baš Prosinečki je bio sjajan te večeri, dva puta je zabio. Bilo je predivno gledati nekoga tko tako igra nogomet. Mislim da je tada bio na vrhuncu, a pušio je 40 cigareta dnevno. Bio je jednostavno majstor", riječi su Jacksona.

I to nije sve. Dinamo je još u veljači 1967. godine u prijateljskoj utakmici u Glasgowu pred 70 tisuća ljudi golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe, pobijedivši u finalu milanski Inter s 2:1 u Lisabonu.