Tragična statistika zlostavljanja i silovanja žena u ratu

Prošli tjedan na blogu istraživačkog projekta Woman Under Siege objavljeno je izvješće o tragičnoj statistici silovanja i zlostavljanja žena u ratovima. Brojka koja nas uvodi u priču jest 128, a označava one zemlje koje su 24. rujna potpisale UN-ovu Deklaraciju o obaveznom eliminiranju seksualnog nasilja u sukobima. Britanski ministar vanjskih poslova William Hague tvrdi kako novi dokument zabranjuje amnestiju seksualnih zločina tijekom mirovnih sporazuma te da traži usvajanje novog Međunarodnog protokola 2014. koji bi osigurao da prikupljeni dokazi o seksualnom nasilju budu važeći pred sudovima.

Također je izjavio kako će Velika Britanija nastaviti poticati 80 zemalja članica UN-a, koje su odbile potpisati deklaraciju, da promjene svoje mišljenje, prenosi Libela.org.

Silovanje kao povlastica osvojenog teritorija

Nasilni ulazak muškarca u tijelo žene postao je sredstvo demonstriranja njegove volje, a ujedno je i čin koji u ratnim uvjetima ima posebnu simboliku. Rat muškarcima daje prešutnu dozvolu za silovanje, ono je postalo povlastica osvojenog teritorija. "Za silovatelja je silovanje žena čin protiv njenog muža ili oca, isto toliko koliko je i protiv njenog tijela", napisala je američka feministička spisateljica i aktivistkinja Susan Brownmiller.

Službena statistika bitno drugačija od realnog stanja

Međutim, prikupljanje podataka o seksualnom nasilju složen je posao, a dobivene brojke često pričaju priču daleko drugačiju od one koje je realna i, vrlo često, puno tragičnija. Primjerice, postotak žena tijekom sukoba u Istočnom Timoru i Ruandi koje su prijavile zlostavljanje iznosi 6 ili 7, što je izuzetno malo kada uzmete u obzir da je broj silovanih žena samo tijekom sukoba u Ruandi 1994. godine procijenjen na 500.000. Organizacija UN Women metodom ankete nastojala je dokumentirati seksualno nasilje nad ženama i djevojčicama u državi Mali, a nakon anketiranja samo 51 posto ispitanih žrtava pristalo je na razgovor o toj temi.

Situacija je jednako užasavajuća i u Južnoafričkoj Republici gdje se, prema statistici, svake četiri minute dogodi silovanje, a seksualno zlostavljane godišnje prijavi oko 200.000 žena.

Prema procjeni UN-a, u Bosni je u ratnom razdoblju seksualno zlostavljanje iskusilo između 50.000 i 60.000 žrtava, a Međunarodni sud za razne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije do sad je za takva nedjela kaznio samo 29 osoba.

Velika većina žrtava seksualno nasilje ne prijavljuje zbog srama, straha od gubitka i osude članova obitelji i društva, ali i osvetničkih prijetnji svojih zlostavljača. I u Hrvatskoj i u svijetu smatra se da na svako prijavljeno silovanje dolazi njih od 15 do 20 neprijavljenih. Ta brojka je mnogo veća kada se silovanja dogode na područjima zahvaćenim ratnim zbivanjima.

Ono što je najtragičnije, kako ističe Libela , jest činjenica da se silovanje u ratovima i dalje sistetično ne procesuira te nasilnici najčešće ostaju nekažnjeni.

Crvena linija

Nakon svih ovih slučajeva, a tu ih je nabrojano samo nekoliko čije brojke govore same za sebe, Međunarodnoj zajednici još uvijek nije palo napamet silovanje u ratu proglasiti crvenom linijom, linijom koju se ne smije prijeći. Čini se da sva ova patnja jednostavno nije dovoljna te stradanja i zlostavljanja žena su i dalje na marginama mainstream odluka.