
Uglavnom nemaju struje, a vode imaju na sat-dva dnevno

Sirijci koji žive u Hrvatskoj gotovo svakodnevno komuniciraju s rodbinom u Damasku.
Upravo zbog toga što sirijska vojska nadzire telefone i pokušava spriječiti bilo kakvo kolanje informacija, a nije nimalo neuobičajeno da ljudi 'nestanu preko noći',
Vrlo je teško napustiti grad, o internetu nema govora
Prvi od njih u Damasku ima majku te sestru koja radi kao liječnica. "U Damasku više uglavnom nemaju struje, možda tek povremeno, a vode također imaju otprilike na sat, dva tijekom dana. Sukobi još nisu stigli do šireg centra grada, ali se eksplozije čuju na nekih desetak kilometara od njega. Hrana se kupuje u vrlo ograničenim količinama i to na bonove koje dijele njihove socijalne službe. Namirnica i lijekova svakim danom je sve manje. Vrlo je teško napustiti grad jer je vojska na svim izlaznim punktovima i kontrolira sve što može. O internetu nema govora, nitko ne smije ništa ni slati u inozemstvo, a vojska kontrolira i medije", priča prvi sugovornik, ogorčen na vojni režim.
Kaže da su liječnici u Damasku dobili naredbu da pomažu najprije ozlijeđenim vojnicima, no njegova je sestra svjedočila mnoštvu ranjenih civila u bolnici, između ostalog i nakon navodnog napada kemijskim oružjem. Njegovoj majci ne pada na pamet da s 80 godina napušta stan jer se boji da će se u njega odmah netko na silu useliti.
Teško je doći do osnovnih namirnica, pogotovo kruha
"Unatrag deset godina dolje je bilo u redu živjeti, nije bilo nikakvih vjerskih sukoba i sve je bilo mirno, no znalo se da nisi ništa smio reći ni napraviti protiv vlade ako ti je drag život. U jednom trenutku čini mi se da ljudi to više nisu mogli izdržati i tada je počelo. Ovo sada je neizdrživo", tvrdi ovaj rođeni Sirijac, koji već desetljećima živi u Hrvatskoj.
Drugi sugovornik





















