Znanstvenici otkrili što je zapravo čudovište iz Loch Nessa. I da, čini se da nije mit!

Znanstvenici koji ispituju škotsko jezero Loch Ness kažu da su možda pronašli ključ stoljetne misterije i odgovor na pitanje - vreba li zaista čudovište iz mračnih dubina? Tim znanstvenika iz Novog Zelanda uzeo je oko 250 uzoraka vode tijekom najopsežnije i najskuplje studije ikada koja je vezana za ovu temu, piše Independent.

Naknadna analiza nije otkrila dokaze o velikom morskom psu, divovskom somu ili nekoj živoj relikviji iz pretpovijesne ere, no zaključak je sljedeći: moguće je da u jezeru nešto postoji. Proučavali su sav DNK u jezeru i najviše genetskog materijala našli su od jegulje, a budući da je taj genetski materijal bio vrlo obilan, znanstvenici su zaključili da bi divovski primjerci jegulje mogli živjeti duboko u jezeru. Nakon izdizanja na površinu te jegulje je netko možda zamijenio s mitskim čudovištem. Rad o "Nessie", kako mnogi od milja zovu slavno škotsko čudovište, napravio je genetičar i profesor sa Sveučilišta u Otagu, Neil Gemmel.

"Jegulje su u Loch Nessu vrlo velike, s DNK jegulja koji se nalazi na gotovo svim lokacijama uzoraka. Ima ih puno. Naši podaci ne otkrivaju njihovu veličinu, ali sama količina materijala govori o tome da ne možemo odbiti mogućnost postojanja divovskih jegulja. Stoga ne možemo isključiti mogućnost da ono što ljudi vide i vjeruju kada je u pitanju čudovište iz Loch Nessa, zapravo može biti divovska jegulja. Ronioci tvrde da su vidjeli jegulje debele poput njihovih nogu, a preuveličavaju li svoju priču ja ne znam. No, postoji mogućnost da su u jezeru prisutne vrlo velike jegulje. Potrebna je daljnja istraga kako bi se potvrdila ili pobijedila teorija, pa na temelju naših podataka, divovske jegulje ostaju uvjerljiva ideja", objasnio je genetičar.

Prošle teorije o tome kakvo bi čudovište moglo biti uključuju morske pse, somove, jesetre ili davno izumrlu pretpovijesnu vrstu pleziosaura.