Nakon Ukrajine – NATO? Analitičar: Rusiji nije cilj teritorij, već političko i vojno uništenje Saveza

Ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. godine trebala je biti odlučujuća trodnevna kampanja, ruske trupe ušle bi u Kijev i brzo srušile ukrajinsku vladu. Nakon više od tri godine kasnije taj scenariji ostaje "neostvareni ruski san".

Na zapadu, europske članice NATO-a užurbano se naoružavaju. Nekoliko šefova obrambenih snaga NATO-a upozoravaju na mogući ruski napad na jednu ili više članica Saveza u roku od tri do sedam godina.

"Te dvije slike Rusije teško je pomiriti - sliku Rusije koja bezuspješno pokušava ostvariti svoje ambicije u Ukrajini i Rusiju koja predstavlja egzistencijalnu prijetnju NATO-u, posebno istočnoeuropskim državama", piše Fabian Hoffmann sa Sveučilišta u Oslu.

'Rusija bi izgubila konvencionalni rat protiv NATO-a'

Prema Hoffmannu, Rusija ne bi napala NATO da osvoji veliki teritorij, već da politički i vojno uništi Savez. Rusija bi to mogla učiniti bez da njene snage uđu u Berlin ili da nadjačaju NATO u otvorenoj borbi. Rusija najvjerojatnije može formirati silu koja bi mogla izvršiti snažan pritisak na NATO.

Osim toga, bila bi u još boljoj poziciji ako rat u Ukrajini završi ili se zamrzne. Iz tog razloga i NATO i Ukrajina Rusiju vide kao drugačiju vrstu prijetnje.

Hoffmann vjeruje da ruske političke i vojne elite znaju da bi Rusija izgubila konvencionalni rat protiv NATO-a, čak i ako se Sjedinjene Američke Države ne uključe. Stoga, prema Hoffmannu, Rusija mora izbjeći dugotrajni rat iscrpljivanja. Ruski cilj mora biti brzo i povoljno rješenje. 

'Rusija bi pokušala potkopati volju Saveza za otporom' 

Rusija se iz tog razloga ne bi usredotočila na uništavanje NATO-ih strojeva i ljudstva, već bi pokušala potkopati volju Saveza za otporom i potkopati njegovu političku koheziju.

Kako bi Rusiji to pošlo za rukom, najvjerojatnije bi napala jednu članicu NATO-a, moguće i dvije. Takav napad mogao bi započeti upadom na teritorij članice koju ruski čelnici vide kao slabu točku Saveza - moguće jedne od baltičkih država.

Nakon početnog napada, Rusi bi zaprijetili nuklearnim oružjem na svaki pokušaj oslobođenja okupiranog teritorija. Kako bi pokazali da misle ozbiljno, mogla bi rasporediti nekoliko taktičkih nuklearnih bojevih glava na bojnom polju i objaviti da će ih lansirati čim uoče bilo kakvu prijetnju.

"Ako bi NATO odgovorio protunapadom, Rusija bi mogla napasti zapadni dio Europe konvencionalnim raketama dugog dometa. Ako Moskva procijeni da može profitirati od ozbiljnije eskalacije, mogla bi i 'upozoriti' Europu nuklearnim oružjem", smatra Hoffmann.

FALI SVEGA /

Sjever Europe sprema se za hitnu mobilizaciju: 'Nećete znati do 48 sati unaprijed je li vježba ili...'

Visoki ulozi

Napad ovakvog tipa predstavljao bi akciju s visokim ulozima, zasnovanu na pretpostavci da bi NATO, suočen s iznenadnim i intenzivnim pritiskom, pukao i kapitulirao. Ruski čelnici vjerojatno računaju na činjenicu da bi, čak i u slučaju početne kapitulacije Saveza, određene članice nastavile pružati otpor. Potpuna kapitulacija svih članova je malo vjerojatna.

Hoffmann navodi da se Istočni blok gotovo sigurno ne bi predao. Međutim, Kremlj bi mogao vjerovati da bi SAD i najjače europske vojne sile odustale od svojih savezničkih obveza ako bi se suočile s posljedicama napada ruskih snaga.

"Čim bi jedna od najmoćnijih članica Saveza prestala braniti napadnutu članicu ili bi na bilo koji način oklijevala, NATO bi se urušio, a Rusija bi postigla svoj prvi cilj. Ako procijeni da je odlučnija od NATO-a, Rusija će gotovo sigurno napraviti prvi potez", smatra Hoffmann.

S obzirom na to da Moskva vjeruje kako Zapad nije spreman trpjeti bol niti riskirati ozbiljan sukob, a pritom i dalje teži uspostavi novog globalnog poretka unatoč visokim gubicima u Ukrajini, postoji realna mogućnost da bi Rusija mogla odlučiti povući prvi potez.

Rusija gomila strojeve i streljivo

Kako bi izvela takav napad, Rusiji su potrebne udarne snage koje mogu probiti najslabiji dio NATO-ove obrane, kao i dovoljan broj vojnika i strojeva za zauzimanje manjeg, ali strateški važnog dijela savezničkog teritorija.

"Rusija bi se gotovo sigurno oslanjala na dronove, jer je rat u Ukrajini pokazao da je gotovo nemoguće ratovati bez njih, a Rusija trenutačno ima iskusne pilote koji su bili na pravom bojnom polju. Nedavna obavještajna izvješća govore da je Rusija uspjela mobilizirati dovoljno vojnika kako bi nadoknadila gubitke u Ukrajini i proširila svoje sposobnosti", smatra Hoffmann.

Također, zapadni dužnosnici ističu da Rusija gomila strojeve i streljivo. Hoffman navodi da ruske snage ne moraju izgledati kao što su izgledale prije invazije na Ukrajinu kako bi mogle okupirati manji dio teritorija NATO-a.

HITNE SLUŽBE NA TERENU /

Most se urušio i pao na vlak, ima mrtvih i ozlijeđenih: Pristižu jezive snimke

Podrška Ukrajini je strateški mudra odluka

Prema procjenama Rusija posjeduje oko 2000 nestrateških nuklearnih bojevih glava i više sustava za njihovo lansiranje. S druge strane, procjenjuje se da Rusija godišnje proizvodi 1200 krstarećih raketa zrak-zemlja, 400 balističkih raketa kratkog i srednjeg dometa i više od 6000 dronova dugog dometa.

Dok god Rusija troši sve ili gotovo sve svoje resurse u Ukrajini malo je vjerojatno da će napasti NATO. Stoga Savez mora stalno promatrati ukrajinsko bojište. Po Hoffmannovom mišljenju, Kijev je jedini koji odlučuje koliko će dugo trajati rat u Ukrajini i pod kojim uvjetima će pristati na mirovni sporazum s Moskvom.

Sve dok ukrajinske snage pružaju otpor, europske zemlje imaju moralno i zakonsko pravo podržavati Ukrajinu. Osim toga, podrška Ukrajini je strateški mudra odluka i može obeshrabriti Rusiju. NATO mora svoje trupe i mehanizaciju prebaciti bliže granici s Rusijom kako bi se mogao obraniti od mogućeg ruskog napada.

Hoffmann smatra da će Europa biti ranjiva sve dok obrambene industrije njezinih članica ne prijeđu u ratni režim. Da bi obeshrabrila Rusiju, Europa mora imati dovoljno dronova, raketa, tenkova, mina i sustava podrške.

"Sustavi protuzračne obrane neće biti dovoljni. Europa mora poslati poruku Rusiji da može odmah uzvratiti i pogoditi njezinu ključnu infrastrukturu. NATO mora Moskvi dati do znanja da ne želi da sukob eskalira do nuklearne faze, ali da će odgovoriti na nuklearne prijetnje. Ako Amerika nije spremna izložiti se u tom pogledu, europske nuklearne sile moraju pokazati da su ozbiljne", smatra Hoffmann.

Kratkotrajan, ali intenzivan udar

Hoffman zaključuje da je Rusija nedvosmisleno pokazala kako njezine revizionističke ambicije ne staju na granicama Ukrajine. Stoga NATO mora ozbiljno razmotriti mogućnost budućeg rata – i pripremiti se za njega. No, taj sukob neće nalikovati ratu u Ukrajini.

 Najvjerojatniji scenarij, prema Hoffmannu, uključuje kratkotrajan, ali izuzetno intenzivan udar, s ciljem da se slomi politička volja NATO-a za daljnjim otporom. Europa se, zaključuje on, mora naoružati i restrukturirati obrambene kapacitete kako bi bila spremna upravo za takvu vrstu sukoba – onaj koji bi mogao doći brzo, nepredvidivo i bez vremena za dugotrajne pripreme.

POGLEDAJTE VIDEO: Koje Trumpove uvjete Putin nije prihvatio? 'Postavlja se pitanje, koliko još ima strpljenja'