Dva lica dvije europske metropole: Što bi Zagreb, kada bi htio, mogao naučiti od Pariza?

Urbani razvoj, zelene površine, urbana ekologija, održiva mobilnost, biciklistička infrastruktura, mobilnost, edukacija, upravljanje gradovima, pješačke zone, uključivost, održivi razvoj, urbane šume, pravo na zdrav život … sve su to neke od stvari koje bi Zagreb mogao naučiti od Pariza.

Pariška gradonačelnica Anne Hidalgo traži drugi mandat na čelu francuskog glavnog grada. Njezina prva pobjeda bila je značajna ne samo što je pobijedivši prvi put postala prva žena na čelu Pariza, pri čemu je do nje došlo kroz povijesnu borbu nekoliko žena za prvu gradonačelnicu francuske metropole, već jer je francuska metropola počela doživljavati pravu preobrazbu u ''grad po mjeri čovjeka''. Upravo tako hrvatskoj metropoli voli tepati gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, no vodstvo grada na Savi malo je toga voljno učiti od ''grada svjetla''.

Milan Bandić (Zoe Sarlija/PIXSELL) O tome što bi Zagreb mogao naučiti od Pariza, ali i primjerice Beča, Londona i Ljubljane, često pišemo na Vijesti.hr i s obzirom na to da se Parizu smiješi daljnji napredak u području kvalitete života kroz održivi razvoj i dobro upravljanje prigoda, a Zagreb iduće godine čekaju lokalni izbori dobra je prigoda provjeriti što je Hidalgo ostvarila i što nudi na izborima koji će biti održani za par mjeseci.

Čini se da se Parizu, s obzirom na ostvareno i ponuđeno, smiješi daljnji napredak u području kvalitete života kroz održivi razvoj i dobro upravljanje prigoda. Hidalgo ima dugu povijest bivanja u vrhu pariških gradskih vlasti, naime, ova feministkinja i članica Socijalističke stranke bila je desna ruka Bertranda Delanoea, gradonačelnika Pariza od 2001. godine, a njezini najveći kritičari dolazili su upravo iz njezine stranke jer su smatrali da su socijalisti za tu funkciju trebali nominirati muškarca. Anne Hidalgo (AP Images)

U izbornoj utrci za prvi mandat Hidalgo je najavljivala gradnju 10.000 novih stanova i 5.000 mjesta u vrtićima te povećanje broja zelenih površina, sve s ciljem unaprjeđenja radničke klase, a odmah nakon pobjede 2014. godine krenula je u odlučnu borbu za poboljšanje kvalitete zraka i smanjenje štetnih emisija.

S obzirom na to da su one prvenstveno uzrokovane automobilskim prometom, velik dio središta Pariza odlučila je prepustiti pješacima i biciklistima, a to je samo dio onoga što je gradska uprava na čelu s Hidalgo učinila kako bi grad prilagodila potrebama suvremenog gradskog stanovništva te ga u što većoj mjeri zaštitila od klimatskih promjena.

Brojne kritike političkih protivnika nisu izostale, ali Hidalgo i njezin tim ni u borbi za drugi mandat ne odustaju od podizanja kvalitete života grada u kojem živi više od dva milijuna stanovnika i stanovnica i čiji proračun iznosi oko osam milijardi eura doista. Pritom su duboko svjesni toga da su glavni elementi u toj priči pristupačnost i očuvani urbani okoliš te solidarnost svih građanki i građana, o čemu redovito piše Ekovjesnik. Tijekom prvog mandata Hidalgo na čelu Pariza u izgradnju novih biciklističkih staza uloženo je 63 milijuna eura i to kao dijela posebnog plana izgradnje biciklističke infrastrukture u razdoblju od 2015. do 2020. godine. Prema tom planu, pariški su biciklisti do kraja 2019. trebali dobiti ukupno 1.000 kilometara biciklističkih staza, u odnosu na ranije planiranih 1.400 kilometara.

Prema odluci gradskih vlasti do 2030. godine će se zabraniti prometovanje svim automobilima s benzinskim i dizelskim motorima. Naime, u Parizu se zbog onečišćenja zraka često moraju uvoditi privremena ograničenja prometa, a svake prve nedjelje u mjesecu, jedna od najpoznatijih svjetskih avenija Champs-Élysées, zatvara se za sav promet i prepušta pješacima i biciklistima.

U gradu se uvode nove i proširuju postojeće pješačke zone pa je tako 6.934 četvornih metara nove pješačke površine na trgu Place de la Bastille dobiveno nauštrb kolnika, a to je samo dio velike obnove sedam pariških trgova koji se ozelenjavaju i prilagođavaju klimatskim promjenama.

Pariz (Pixabay)

A da bicikl postaje sve popularnije pariško prijevozno sredstvo potvrđuju i podaci o porastu njegova korištenja što se još dodatno vidjelo tijekom prosvjeda protiv mirovinske reforme koji je u Parizu obilježen velikim kaosom u javnom prijevozu. Primjerice, lani u prvom dijelu prosinca podacima Grada Pariza, gradskim prometnicama je cirkulirao gotovo izjednačen broj bicikala i automobila. Sustava javnih bicikala raspolaže s više od 15.000 bicikala te se u prosjeku svakim biciklom dnevno prijeđe 18 kilometara, a u posljednje vrijeme taj se prosjek bio popeo na gotovo 50 kilometara. Izgrađena je impresivna biciklistička infrastruktura, a gradska uprava puno radi i na sigurnosti pa je izdala posebne upute i propisala obveznu opremu te pravila ponašanja biciklista koja uključuju i vrlo stroge kazne nepridržavanje prometnih pravila.

Milan Bandić (Žarko Bašić/PIXSELL)

O lošem stanju zagrebačke biciklističke infrastrukture često smo pisali, no u Gradu imaju neobična poimanja njezina razvoja, između ostalog i kada je riječ o apsolutnom nedostatku parkirnih mjesta za bicikle pa su tako građani ostali u šoku nakon Odluke o komunalnom redu kojom će gradske službe uklanjati “nepropisno parkirane” bicikle što je taman u skladu s onim da ih se kažnjava zbog prometovanja na nepropisnoj infrastrukturi.

Pri pomisli na zagrebački javni prijevoz bude još teže imajući na umu da Pariz testira ''leteće'' taksije kao budućnost gradskog prijevoza.

Negdje na tragu znanstvene fantastike nalazimo se u usporedbi s recentnim iskustvom u hrvatskoj metropoli i kada je riječ o prikupljanju otpada s obzirom na to da u Parizu uvode nove verzije pametnih modularnih spremnika za prikupljanje vrijednog reciklabilnog otpada. Služe za prikupljanje tri glavne kategorije komunalnog otpada, prazni ih se dvaput tjedno, a ugovorom se regulira i njihovo pranje i održavanje.

Da je urbano zelenilo nezamjenjivi element gradskog krajobraza, a javno dostupna besplatna pitka voda komunalni, javnozdravstveni i civilizacijski standard također u Parizu, za razliku od Zagreba, jako dobro znaju. Tamošnja gradska vlast, kako smo također pisali, ulaže ogroman trud u pretvaranje toga grada u jednu od najzelenijih metropola svijeta. Krajem prošloga proljeća predstavljen je veliki projekt obnove jednog od najpopularnijeg dijelova grada - prolaza od popularnog pariškog trga Trocadéro do Eiffelovog tornja, koji će po završetku radova 2024. godine biti hortikulturno uređen i u potpunosti namijenjen pješacima.

Sanja Jerković i Milan Bandić (Igor Kralj/PIXSELL)

Pariz je i još prije tri godine usvojio zakon koji potiče stanovnike da ozelenjavaju svoje terase, fasade i krovove te uređuju urbane vrtove pa tako svaki stanovnik i stanovnica Pariza može podnijeti zahtjev za obnovljivu trogodišnju dozvolu za pokretanje vlastitog urbanog vrtnog projekta, a Grad također na zahtjev osigurava opremu za sadnju koja uključuje zemlju, sadnice i sjemenje. Programom se želi potaknuti bioraznolikost, zadovoljiti potrebe za zelenim površinama, ublažiti staklenički efekt i klimatske promjene, poboljšati kakvoću zraka te toplinsku i akustičnu udobnost zgrada.

U ‘’gradu svjetla’’ neprestano raste broj javnih česmi s pitkom vodom, a osim što služe konzumaciji na javnim površinama, plan je da se njima osvježava zrak i snižava sve više ljetne temperature te da se smanji upotrebu plastičnih boca.

Pariz (Pixabay)

Francuska je jedno od najvećih tržišta Airbnba, a Pariz, jedan od najposjećenijih gradova na svijetu, njegovo je najveće samostalno tržište, s oko 65.000 registriranih stanova i kuća za najam. Ne čudi da je francuska prijestolnica, uz još neke gradove diljem svijeta, zabrinuta jer platforme poput Airbnba predstavljaju nepoštenu konkurenciju hotelima te pojedinim četvrtima prijete turistifikacijom i gentrifikacijom.

Gradska uprava na čelu s Hidalgo već je poduzela mjere protiv Airbnb-ja i drugih sličnih kompanija, tražeći od njih da registriraju iznajmljivače apartmana i uvodeći limit za najam apartmana na 120 noćenja godišnje. Također, procjenjuje se da su cijene najma u Parizu u posljednjih 15 godina porasle više od 50 posto te je stoga gradska vlast uvela kontrolu cijene najma stambenih nekretnina kako bi se zaustavilo snažan rast troškova života i smanjilo stambeni stres.

Sada je u središtu izbornog programa Anne Hidalgo, koja je i predsjednica globalne mreže vodećih svjetskih gradova C40 Cities and Climate Leadership Group, novo urbano planiranje o kojem piše Ekovjesnik. Odnosno grad u kojem je sve na dohvat ruke u svega četvrt sata – grad organiziran na način da njegove građanke i građani pronalaze sve što im je potrebno na udaljenosti manjoj od 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od svog stana ili kuće. Hidalgo napominje da je to uvjet za ekološku preobrazbu grada kojom će se znatno poboljšati svakodnevni život Parižanki i Parižana.

Preduvjet za tako organiziran način života u Parizu su gradske ulice s drvećem i ostalom vegetacijom, prostranim pločnicima i uređenim biciklističkim stazama, lokalni komunalni redari koji nadgledaju čistoću i održavanje ulica, kao i brojnija te svugdje dostupna gradska policija. Tako organiziran grad trebao bi ozeleniti sva svoja školska dvorišta i urediti ih kao javne parkove koji bi za građane bili otvoreni tijekom vikenda, sva gradska križanja trebala bi se oplemeniti zelenilom i urediti kao mjesto susreta i kvartovskih druženja, a parkirališta za automobile pretvoriti u mjesta za odlaganje bicikala. Također, građanima i građankama je potrebno u blizini njihovih domova omogućiti sve usluge koje su im nužne za kvalitetan život, uključujući knjižnice, liječničku skrb, tržnice sa svježim voćem i povrćem te razne lokalne trgovine.

Građanski kiosk u Parizu (Grad Pariz/Alia Skalli/julette Agez)

Ekološka preobrazba grada počinje u školi te je stoga edukacija od malih nogu izuzetno važna, a važan element u cijeloj priči su i građanski kiosci - les Kiosques Citoyens. Riječ je o modularnim paviljonima dostupnima za druženje i razne aktivnosti stanovnika i građanskih inicijativa, a Hidalgo ih vidi i kao mjesto u kojem bi građani mogli biti i u kontaktu s gradskim službenicima, kao informativne štandove, ali i prostor za izložbe, razmjenu i razne druge aktivnosti koje potiču sudjelovanje građanki i građana te jačaju društvene veze u lokalnoj zajednici. Uglavnom, u Parizu su svjesni da grada nema bez građana, a oni su sve više svjesni javnog prostora. I stoga je važno iznova podsjetiti da bi generalni urbanistički planovi trebali služiti ravnoteži i razvoju grada, a ne zadovoljenju trenutnih potreba onih na vlasti. Koliko to (ne) razumiju oni koji te planove izrađuju i gradom upravljaju, vidimo na primjeru Zagreba, kao i koliko građane (ne) uključuju u kreiranje gradskih odluka. 

Da može i drugačije, kako smo pisali, u Hrvatskoj pokazuju primjeri Kutine i Koprivnice, koji aktivno rade na uključivanju stanovnika u stvaranje urbanih prostora u kojima žive i rade.  No, ignoriranje volje građana moglo bi s vremenom ipak postati barem teže, što pokazuje i buna oko zagrebačkog GUP-a jer građani sve više osvješćuju da uz pomoć različitih stručnjaka - arhitekata i prostornih planera te dizajnera i umjetnika, građevinara i poduzetnika - imaju i trebaju koristiti pravo sudjelovati u osmišljavanju i uređenju adekvatnih javnih prostora te poboljšavanju kvalitete života u svojim kvartovima i gradovima koje financiraju.