CNN-ova ANALIZA KAOSA U IRANU: Tko su prosvjednici, zašto su bijesni i hoće li se Amerika umiješati?

Najveće javno iskazivanje nezadovoljstva u Iranu još od Zelenog pokreta 2009. rezultiralo je s 21 smrću i 450 uhićenja, zabranom pristupa društvenim medijima i poticajem iranskoj vladi. Takve bi scene možda prije 10 godina bile nedokučive, no sada već šesti dan prosvjednici propitkuju vladavinu vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija, piše u svojoj analizi CNN.

Loše gospodarstvo, sve više korupcije i rast cijena

Prosvjedi koji su započeli u četvrtak navečer reakcija su na iransko gospodarstvo, rastuću korupciju i sve više cijene goriva i hrane. No čini se da je u igri i nešto više. Iranci su ljutiti, kažu stručnjaci, zbog toga što su očekivali da će se život poboljšati kad se ozbiljne sankcije zbog nuklearnog programa uklone nakon dogovora sa skupinom zemalja P5+1 iz 2015. Pet stalnih članica UN-ovog Vijeća sigurnosti, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusija, Kina i Francuska, uz Njemačku, čine P5+1.

Dok su uklonjene zabrane u financijskom, energetskom i prometnom sektoru, stotine iranskih entiteta nije skinuto s crne liste. A SAD sada nameće nove sankcije zbog kršenja kao što je lansiranje rakete prošlog ljeta. Trita Parsi, predsjednica Nacionalnog iransko-američkog vijeća, kao i drugi stručnjaci, tvrdi da su loše upravljanje gospodarstvom i korupcija razočarali Irance. Vladine politike dovele su do još veće nezaposlenosti i inflacije, a nedostaju i strane investicije.

'Nuklearni dogovor ima podršku iranske javnosti, no očekivalo se da će iz njega proizaći mnogo veći gospodarski razvoj', rekla je Parsi. No to se nije dogodilo, a Iranci su izašli na ulice, što je najveći prosvjed od 2009.

'Mislim da nije moguće razdvojiti gospodarske od političkih problema. Vlada ima priliku i odgovornost riješiti legitimne pritužbe koje građani izražavaju', rekao je Reza Marashi iz Nacionalnog iransko-američkog vijeća.

Alireza Nader, međunarodni analitičar i iranski istraživač u Washingtonu, rekao je da su ljudi izgubili vjeru u iranskog predsjednika Hassana Rouhanija. 'Ljudi vide vladu kao jako korumpiranu, rastuća nejednakost zapravo je jedan oblik nepravde. Ovo je trebao biti sustav koji donosi pravdu ljudima nakon revolucije 1979., a to nije uspio', kaže Nader.

Dio ženske borbe za slobodu i prava

Dodaje i da se žene u Iranu desetljećima bore za jednaka prava, no ti su se napori pojačali posebice u posljednjih nekoliko godina. 'Žene u Iranu su visokoobrazovane. Uključene su u radnu snagu više nego što su žene uključene u bilo kojoj drugoj zemlji na Bliskom istoku, a konstantno su potisnute. I ovo je dio njezine borbe za slobodu i prava', kaže Nader.

Novi su prosvjedi intenzivni, no do sada se čini da se više radi o pokretu za građanska prava nego o revoluciji. Postoji još nekoliko bitnih razlika: raniji prosvjedi su se održavali uglavnom u Teheranu i imali su specifične ciljeve i organiziranu hijerarhiju vodstva, dok sadašnji prosvjedi izazivaju vladavinu vrhovnog vođe direktno i organiziraju se diljem zemlje. Teško je točno pokazati na određene izvore prosvjeda, no vjerski se tvrdolinijaši protive Rouhanijevoj umjerenosti i smatra se da su ih oni započeli u Qomu i Mashhadu. Brzo su se proširili na širi dio populacije koji je izražavao svoje nezadovoljstvo gospodarstvom, ali i Khameneijevom vladavinom.

'Neprijatelji Irana izazivaju nemire'

'To je nešto što se 2009. nije dogodilo. Ovo je jako velika stvar za Iran. Ljudi to ne govore javno na ulicama', kaže za CNN Nic Robertson, međunarodni diplomat. Svjedoci kažu da prosvjednici skidaju plakate s likom Khameneija u blizini Sveučilišta u Teheranu. Khamenei je u svojem prvom obraćanju od početka prosvjeda optužio neprijatelje Irana za združivanje snaga i okrivio ih za iniciranje ovih prosvjeda.

Mnogi od prosvjednika mladi su Iranci koji su razočarani gospodarskim stanjem u zemlji. Nezaposlenost mladih između 15 i 29 godina u toj je zemlji prešla 29 posto, a među urbanom mladeži i ženama stanje je još i gore. Međunarodni monetarni fond nazvao je iranske žene 'neiskorištenim izvorom rasta i produktivnosti'.

Među prosvjednicima vjerojatno ima i nekih pristaša Rouhanija, no oni ipak ne čine većinu. Podsjetimo, prije sedam je mjeseci Rouhani pobijedio na ponovljenim izborima s 57 posto glasova i izlaznošću od 70 posto. Velika je vjerojatnost da su ti ljudi odmaknuti od tradicionalne politike. Proturežimski slogani sugeriraju da vjerojatno prosvjeduju oni koji nemaju običaj izaći na izbore, ne vjeruju u reformu sustava ili su izgubili nadu u postupnu promjenu. Drugi dio prosvjednika čine oni koji su najviše pogođeni lošim gospodarskim stanjem.

Treba li se Amerika miješati?

I američki je predsjednik Donald Trump jako kritičan prema iranskom režimu. U petak je na svojem Twitteru objavio post u kojem je pisalo 'Svijet gleda! Tiranski režimi ne mogu trajati zauvijek!' Dodao je i da iransko vodstvo financira terorizam u drugim zemljama. U ponedjeljak je pak Rouhani ustvrdio da Trump nema pravo suosjećati s Iranom jer je nazvao ljude u Iranu teroristima. Rekao je i da Trump neprestano stvara probleme za Irance, a u to ubraja i probleme s vizama i one financijske.

Khamenei je okrivio neprijatelje Irana za započinjanje nemira u zemlji, iako nije spomenuo Trumpa imenom, no tajnik Iranskog vrhovnog vijeća za sigurnost Ali Shamkhani optužio je SAD, Veliku Britaniju i Saudijsku Arabiju za korištenje društvenih mreža u svrhu poticanja nemira u Iranu. Glasnogovornik britanske premijerke Therese May priopćio je da je ta zemlja pozvala Iran na raspravu o pitanjima koja muče prosvjednike.

Iransko-američka analitičarka Holly Dagres smatra da je najbolje što ostatak svijeta može učiniti - čekati i vidjeti što će se dogoditi na prosvjedima u Iranu, gdje prosvjednici izvikuju 'Smrt Rouhaniju'.

Stručnjaci tvrde i da Trumpovi tvitovi ne pomažu te da se svijet treba solidarizirati s Iranom, no Parsi smatra da prosvjedi u Iranu nisu američki problem, da američka reakcija uopće ne pomaže te kako komentari protiv iranskog režima ne samo da ne pomažu već iniciraju još veće nemire.

Kao što je to bio slučaj i 2009., fotografije i poruke novinara i građana šire se putem drštvenih mreža. Iranske su vlasti ograničile upotrebu Instagrama i Telegrama, no korisnici im ipak pristupaju putem privatnih mreža ili VPN-a. Vlada kontrolira medije i ne dopušta slobodu govora. Bez pristupa medijima, svijet vidi samo dio ove priče, a neovisna provjera činjenica je teška.