Prošlo je 35 godina otkako je Boban udario milicajca: 'Za to je trebalo imati strašne hrabrosti'

Na Maksimiru su tog 13. svibnja divljale beogradske Delije, tadašnjoj miliciji to nije smetalo, ali smetali su im zato domaći Bad Blue Boysi koje pendreci nisu štedjeli. Ukazao se potom Zvonimir Boban koji je skočio na milicajca kako bi zaštitio jednog navijača u sceni koje će cijela Hrvatska zauvijek pamtiti, bez obzira za koga navijali. Prije točno 35 godina nije odigrana utakmica o kojoj se crtaju murali na ulicama, koju je CNN još davno stavio na popis 5 nogometnih okršaja koji su promijenili svijet.

Kad se te sunčane nedjelje Zvone Boban zaletio na milicajce, nije mogao ni sanjati da je već u 21. godini života napravio potez koji ulazi u povijest. Od specijalca koji su bili strah i trepet bivše države - bježali su svi, ali ne i Boban koji je s trenerom Kužeom i Vjekom Škrinjarom stao u obranu Dinamovih navijača.

"Milicajci su tukli pendrecima neke navijače koji su bili na podu i došla je ta povijesna scena gdje je Zvone skočio na milicajca, ja sam dotrčao u principu, ne da zaštitim Zvonu, ali na neki način da to zaustavim, da ne bi došlo do veće eskalacije i kasnije sam ja dobio pendrekom po leđima", priča nam Vjekoslav Škrinjar, bivši igrač Dinama

'On to nije mogao trpiti'

Škrinjar se dan danas dobro sjeća udaraca koje je dobio. Sve je počelo na južnoj tribini s koje su Delije bacale kamenje i stolice na obične gledatelje. Kad su BBB reagirali i uletjeli na teren - milicija je počela mlatiti samo njih i to Boban nije mogao gledati.

"To je njegov karakter, on jednostavno nije mogao to trpiti. Mene uopće ne čudi to što je to napravio, mada je to za današnje prilike možda ne izgleda tako veliki čin za ljude koji nisu živjeli u to doba. U to vrijeme napasti jugoslavenskog milicajca. To je bilo kao da napadaš državu. Trebalo je hrabrosti, strašne hrabrosti", govori nam Škrinjar.

SVEGA SE DOTAKNUO /

Boban Talijanima otkrio planove za budućnost i oduševio navijače Dinama: 'Umrijet ću u plavom'

Tog 13. svibnja predratne 1990. utakmica Dinama i Zvezde igrala se tjedan dana nakon prvih višestranačkih izbora i pobjede HDZ-a pa je logično bila puno više od sporta.

Bobanovo udaranje milicajca simbolični je početak kraja bivše države, a najpoznatija utakmica koja nikad nije odigrana - najavila je krvavi rat koji nikad nije krenuo.

'To je bila borba za život'

Među navijačima na Sjevernoj tribini bio je i tada 18-godišnji Krešimir Barić. Na teren je uletio zajedno s ostalim boysima koji nisu mogli gledati kako mrske Delije uništavaju stadion i tuku nedužne zajedno s milicijom. Kaciga jednog od milicionera koju nam ponosno pokazuje - uspomena je na dan koji nikad neće zaboraviti.

Na pitanje je li se bojao kad je sve to počelo, kad je krenuo taj kaos na terenu kaže nam:

"Ne, tada vas šora adrenalin. To je borba za život. Ne znam, tak da u tom trenutku gledate kako ćete izvući živu glavu, kako će to sve skupa proći i evo ja kažem da sam imao sreće, u cijeloj toj priči sam dobro prošao", prisjeća se Barić.

A cijela ta priča bila itekako politički motivirana. Zvezdine navijače koji su u Zagreb došli napraviti nered predvodio je budući zloglasni ratni zločinac Arkan. Na utakmici je bio i vjerni gledatelj RTL Direkta, tada huligan, danas predsjednik Srbije.

"Da se izvinem navijačima Dinama i Hrvatima neću nikada. Niti imam za šta, niti mi pada na pamet. Da li sam bio s Arkanom tamo, ne nisam i to je slagao. Nisam ga čak ni video.", kazao je Aleksandar Vučić.

'Ponosan sam na taj dan'

Zvone Boban rijetko priča o udarcu kojim je ušao u legendu, ali posve mu je jasno da je tog dana napravio potez koji ga je obilježio za cijeli život.

"Ja sam ponosan na taj dan, na sve nas koji smo bili tamo i na način na koji smo htjeli pokazati da je bilo dosta svega onog što je bilo", kazao je Boban.

Trenutak hrabrosti i 35. godina kasnije inspiracija je mnogima. Ispred velikog murala lako je naći sugovornike koji će se rado prisjetiti poteza za pamćenje.

"Povijesni dan, tada je krenulo rušenje Jugoslavije. Hvala Bogu", kaže Zagrepčanin Ivan dok njegov sugrađanin Matija dodaje:

"On prvi u povijesti Jugoslavije udario milicajca koljenom u glavu i to je do tada bilo neshvatljivo", ističe

Puno toga se od mitskog 13. svibnja 1990. promijenilo, no jedno je ostalo isto. Poštovanje prema golobradom 21- godišnjem mladiću koji se usudio stati pred milicajce, stati u obranu slabijeg i riskirati vlastitu karijeru.