Kako se nositi sa stresom na kraju školske godine? Ovo sada ne biste smjeli govoriti djeci

Dva tjedna i dva dana su do kraja školske godine. Testovi, ispitivanje, ispravljanje ocjena, zaključivanje ocjena, za osmaše upisi u srednje škole. Pretrpan raspored. Ogroman pritisak i stres za učenike. E zato je tu, za pomoć učenicima a i roditeljima psihologinja Dajana Čopec. 

Koje greške rade roditelji? Što nikako ne smiju govoriti svojoj djeci u ovoj stresnoj fazi?

Prvo samo želim naglasiti da sve ove pogreške koje ću sada i spomenuti zaista najčešće dolaze iz dobre namjere. Zapravo iz pretjerane brige koju roditelji imaju prema djeci. One najčešće greške koje se dešavaju su usporedbe s drugom djecom. Pa kako tvoj prijatelj može dobiti pet? Pa kako je on stigao naučiti, a ti ne? Tu zapravo djeca nekako stječu tu manju vrijednost i to će samo unazaditi, zapravo i negativno utjecati na njihovu motivaciju, ali i samopouzdanje koje im je, potrebno za učenje. Druga stvar koja je jako česta su ucjene i kazne. Ako ne dobiješ pet ili tu i tu ocjenu nema mora, nema mobitela. Na taj način djeca uče da je savršenstvo sve ono što se traži od njih i da su ti krajnji rezultat izuzetno bitni. I zadnja stvar je jako puno pritiska kroz konstantno naglašavanje. Jesi li učio? Jesi li ovo napravio? Djeca su svjesna da imaju malo vremena i onda kad svakodnevno se i sa strane roditelja susreću s tim informacijama, to ih jednostavno preplavi.

Ako je ovo bio krivi pristup, postoji li onda pravi pristup?

Da ono što bi roditelji trebali zaista biti je zaista podrška, više postavljati nekakva otvorena pitanja djeci. Pa kako ti je bilo u školi? Mogu li ti ja, kako pomoći? A ne samo kao neko davanje uputa: moraš sada učiti! Zašto sada nisi za stolom i slično?

'NAJBOLJE DA ODE' /

Sindikati najavljuju tužbu protiv Ministarstva. Fuchs: 'Dignitet se gradi u učionicama, a ne kupuje se novcem'

Čula sam da su u ovo doba kraja školske godine psiholozi, psihijatri zatrpani s brojem djece koja im dolaze. Imate li vi takvo iskustvo i s kojim problemima vam zapravo učenici dolaze?

U ovih zadnjih mjesec dana zaista i ono što mi možemo vidjeti je povećan broj. Djeca zapravo više dolaze kod nas, odnosno roditelji ih, naravno, dovode. Najčešće upravo zbog manjka motivacije i manjka koncentracije pri učenju. I sad roditelji često to poistovjećuju s lijenosti. Međutim, to stvarno nije lijenost. To je često i obrambeni mehanizam od svog psihološkog stresa jer se onda povučemo. Djeca žele nekako psihološki izbjeći sav taj dodatan stres pa se to očituje u tom manjku motivacije.

Ali činjenica je da imamo sve više depresivnih i anksioznih učenika i vjerojatno su ova očekivanja jedan od uzroka.

Tako je. Taj povećani pritisak oko škole općenito, pa onda malo dolazi od roditelja. Malo si djeca, naravno, sama postavljaju nekakve ciljeve, ali i profesori. Ono što stvarno možemo vidjeti unazad par godina da ima sve više, recimo anksioznije djece. Mi se u radu sve češće susrećemo s takvim primjerima koji zaista idu čak i dosta daleko.

'SITUACIJA JE OZBILJNA' /

Sindikati najavljuju štrajk – a što je s maturom? 'Zagrijte stolice, odgode nema!'

Ono što me zanima je kakva su to stanja koje nam možete plastično objasniti? Kakvi su to problemi s kojima se nose? Kako se manifestira zapravo taj stres koji oni osjećaju?

Da to dijete dođe i najčešće ono što se desi je stvarno da oni kažu "ja ne mogu učiti". Naglašavaju često pritisak ili od strane profesora ili od strane roditelja. I onda nije čak ni samo taj pritisak, nego je djecu strah razočarati ili profesora ili roditelje. Ne žele to, naravno, napraviti. Žele biti okej. Roditelji su im, naravno, najvažnija figura u životu, ali se javlja taj strah od razočaranja i onda jednostavno naginju, uzimaju mobitel jer je to najlakše u tom trenu uzeti. Prokrastiniraju, odnosno odgađaju svoje obaveze, ali ne zato što su lijeni ne žele raditi. Oni će u tom vremenu napraviti čudesa, samo neće učiti jer učenje zapravo poistovjećuju s tim strahom. Strahom od narušenog samopouzdanja, strahom od neuspjeha koji je nekako svuda oko njih.

Spomenuli smo roditelji koji vrše pritisak, profesori koji vrše pritisak. Međutim, moramo priznati da je za jednu od ovih stvari kriv zapravo i naš sustav. S obzirom da imamo hiperinflaciju odlikaša, svi prolaze s 5.0. Sada se više nije moguće upisati niti u jednu srednju školu ako nemaš sve petice.

Da, ono što je najveći problem u cijelom sustavu je da stvarno od kad dijete upiše školu od prvog razreda, pa kroz cijelu osnovnu, srednju školu i dalje ono što se gleda je krajnji rezultat. Samo ta ocjena. Nažalost, a ono što je problem ta ocjena nije samo pod kontrolom djeteta. Jako puno stvari utječe na tu ocjenu. U krajnjoj liniji nisu ni sva djeca za sve i to je apsolutno normalno. Međutim, to se ne normalizira sada, jer svi bi trebali isti. Svi bi trebali biti dobri i iz tjelesnog i iz likovnog i iz nekih prirodnih predmeta. To zapravo stvara jako veliki problem jer je naglasak samo na rezultatima, a ne na procesu učenja i tom angažmanu.

ODMORA VIŠE NEMA /

Neki nisu zadovoljni novim školskim kalendarom: 'U veljači sam mogao popraviti ono što sam zaribao'

Koja su možda najmlađa djeca koja imaju problema? U kojem dobi počinje zapravo taj pritisak?

Ono što je jako zanimljivo je što to počinje već u prvom razredu. Djeca se tu, kad se uopće kreću susretati s tim sustavom ocjenjivanja, tu prvi put zapravo se sretnu s time da nešto što su napravili nije dovoljno dobro, a ne gleda se taj trud. Jako često, čak i u ovim predmetima koje bi smatrali jednostavnim, poput likovnog, neće sva djeca biti jednako nadarena, ali dobivat će različite ocjene. Tu zapravo onda i gube tu vrijednost truda. Kao ja se stvarno jesam potrudio, ali ne izgleda to možda dobro kao kod prijatelja i sada dobije lošu ocjenu. 

OSMAŠI PRED ODLUKOM /

Počela utrka za srednje škole: 'Roditelji, ocjene nisu sve, gledajte interese djece'

I sad je ovo najgore doba? Zadnjih dva/tri tjedna škole? 

Je, jer sve dolazi kraju, naravno, pa je već malo tu i nestrpljenje. Svi čekaju praznike. S druge strane, stvarno ima jako puno obaveza i ispravaka. Tu su sad zadnje šanse da se isprave neke ocjene, tako da sve se nekako gura u tih par tjedana.

Imate li neki završni savjet za roditelje i učenike?

Završni savjet bi bilo stvarno imati strpljenja, više se usmjeravati na trud. Ako na kraju dana dijete može reći da je stvarno dalo sve od sebe, da je iskoristilo vrijeme koje je imalo, to je ono što je najbitnije i to treba nagraditi.