
Zašto klubovi šute na sramotne prizore i kazne? Jurica Jurjević: 'Rastužuje me jedna činjenica'

Dok u Supersport HNL-u traje neizvjesna borba za naslov prvaka, HNS je zbog ponašanja navijača na utakmicama, kaznio vodeće klubove. Nakon derbija na Poljudu ovog vikenda Hajduk je kažnjen s 25 tisuća eura, a Dinamo s 20 tisuća. U oba slučaja razlozi su bakljade, dimne naprave i neprimjereno skandiranje. Ali svi i dalje pričaju o ovim sramotnim prizorima uoči utakmice na splitskim Pujankama. Epiloga nema, klubovi šute, javnost se zgraža i tako uglavnom do iduće utakmice i novih divljanja. Jurica Jurjević, voditelj odjela za sigurnost HNS-a gost je Direkta.
Krenut ćemo s kaznama koje je HNS danas dao klubovima, ima li reakcija iz klubova na ponašanje navijača i na kazne?
Ne. Želim istaknuti da se klubovi moraju još više i jače uključiti u rad sa svojim navijačima. Ono što me rastužuje je činjenica da četiri dana nakon ovih događaja koje smo vidjeli, ali i onaj incident 100 kilometara dalje od odigravanja utakmice u Vodicama čovjek se i dalje bori za život. Nema reakcije ni jednog, ni drugog kluba - klubova koji su temeljni stupovi hrvatskog nogometa.
Kako vi to ocjenjujete? Zašto je to tako?
Nedostatak odgovornosti koju treba preuzeti. Klubovi su sada ostvarili svoje težnje i jedan i drugi su navijački klubovi. Ostvareni su nekakvi navijački ciljevi od modela upravljanja. sve ono lijepo što nosi smo imali prilike vidjeti i na samom derbiju od atmosfere, koreografije kako god klubovi preuzimaju odgovornost za dobre stvari tako i za loše i trebaju se uključiti u rad sa svojim navijačima još intenzivnije.
Kakva je komunikacija postoji li dijalog vas, navijača, klubova?
Svi mi koji smo uključeni u nogomet pa i oni koji su malo manje informirani znaju da navijači pogotovo oni najstrastveniji priznaju autoritet samo svoga kluba u čije ime oni nastupaju i za koji su spremni ići na kraj svijeta što i rade. Upravo zbog toga komunikacija i odnos klubova sa svojim navijačima mora se pojačati, usmjeravanje, preventivne djelatnosti i sve ono što klubovi mogu napraviti - moraju se angažirati još više i jače.
Savezi klubovi što s njima?
Savezi klubovi ako pričamo isključivo o nogometnoj igri rade na dobrim osnovama, ali tu ima jako puno prostora za napredak. Ja pozivam i Hajduk i Dinamo koji su nositelji hrvatskog nogometnog društva da se uključe još više u rad hrvatskog nogometa.
Jesu li novčane kazne dovoljne?
Ja se ne bih složio da su dovoljne. One su primjerene situaciji odnosno financijskim prilikama koje mi imamo tu. One se razlikuju od zemlje do zemlje u konačnici od natjecanja do natjecanja, ali u konačnici teška srca moram reći da to ne postiže efekt. To je propisano zato pozivam klubove da se uključe, hajdemo pronaći nešto što će imati svrhu i smisao da ta kazna ostvaruje neki napredak.
Postoje zakoni, oni jesu strogi no trebaju li biti još stroži i kakva je provedba zakona?
Mi imamo jedan od najrigoroznijih zakona u Europi. Prije nekoliko dana je na moj stol došla pravomoćna presuda za jednog navijača za jedan događaj iz srpnja 2021. godine. Ona je četiri godine kasnije tek postala pravomoćna dok krene izvršnost prošlo je već skoro pet godina od trenutka kad je netko počinio prekršaj. U tom razdoblju ako uzmemo presumpciju nevinosti taj navijač je mogao slobodno ići na utakmice reprezentacije ili svojeg kluba. Treba nam brža i efikasnija učinkovitost pravosuđa. Policija radi sjajan posao, ali kada policija radi svoj posao već smo negdje zakasnili.
Mislite li da treba više apelirati na pravosuđe da ono ubrza reakcije u nekim situacijama?
Da, o onim slučajevima o kojima sada govorimo možemo reći da smo kao društvo već zakasnili. U konačnici mi kao savez, klubovi smo zakazali na nama je da apeliramo, mijenjamo stavove. Ne može se i ne smije se događati da se djeca iz osnovne škole s jednog kraja Hrvatske gledaju s prijezirom s onom djecom s drugog kraja Hrvatske - da se šalju poruke mržnje koje onda rezultiraju nasiljem. Mi moramo mijenjati stavove, stav je točka jer svaki sukob počinje najprije verbalnom agresijom - moraš imati vjerovanje prema nekome da je on drugačiji i lošiji pa onda kreće agresija i fizički napad. Onda imamo situaciju da se čovjek bori za život četiri dana kasnije.
Što je s praksama iz drugih zemalja?
Ja sam nakon Desinca koji je možda najstrašniji događaj u nogometno navijačkoj povijesti tražio odgovore na pitanja koja sam si postavljao i nisam ih mogao pronaći. Pokrenuo sam istraživanje na temelju svih UEFI-nih objava koje se odnose na reprezentacije i klubove na razini cijele Europe u posljednje tri godine. Ono što je i mene iznenadilo je da smo dosta visoko na toj ljestvici. Kada pričamo o klupskim navijačima od nas su gori francuski navijači koji su na prvom mjestu, zatim švedski na drugom, švicarski pa hrvatski. Svi oni koji su u prvih deset to je tu negdje, poprilično zabrinjavajuće. Uređenije zemlje za koje smo sigurni da imaju uređeni sustav imaju taj problem. Nogomet ima jednu specifičnu težinu - društvenu važnost. Postoji niz događaja koji su od velikog značaja pa ne zauzimaju prostor i ne priča se o njima toliko kao o nogometu.
Jesmo li nešto bolji nego prije kada ste radili tu statistiku?
Mogu reći da jesmo. Određeni pomaci su napravljeni pogotovo u toj komunikaciji u odnosu sa svim navijačima i navijačkim skupinama. Mogu reći da su se svi navijači vratili na utakmice reprezentacije ako to usporedimo s onim crnim vremenima kada smo imali svastiku na Poljudu sada imamo situaciju koliko god to nevjerojatno zvučalo da dečki koji se tuku na splitskim Pujankama zajedno navijaju na utakmicama reprezentacije.
















