Film o ocu atomske bombe ponovno je otvorio pitanje: Hoćemo li dočekati svijet bez nuklearnog oružja?

Predratna Hirošima, grad od 300-tinjak tisuća stanovnika na zapadu najvećeg japanskog otoka Honšua. Glavna baza za nabavu i logistiku imperijalne vojske. Do samog kraja rata izbjegao je žešće savezničke zračne napade. A onda je 6. kolovoza '45. ujutro grad zauvijek upisan u povijest kao prvi na koji je bačena atomska bomba.

"Jedna bomba eksplodirala je 450 metara iznad mete, ne ostavivši nikakav krater", rečeno je na radiju.

U trenutku je ubijeno 70 tisuća ljudi, do kraja te godine još 50-ak tisuća umrlo je od posljedica radijacije. Manje od deset posto žrtava bili su vojnici.Tri dana kasnije, na današnji dan prije 78 godina, druga atomska bomba bačena je na Nagasaki. Tu je poginulo između 60 i 80 tisuća ljudi. Mnogi preživjeli u obje eksplozije imali su teške opekline i tragove izloženosti radijaciji…Prvi put nakon 60 godina, komemoracija u Nagasakiju održana je u zatvorenom prostoru zbog prijetnje tajfuna. Ali tuguju svi.

"Kad dođe godišnjica atomskog bombardiranja, osjećam se još tužnije. Kroz godinu složim i tisuću origami ždralova razmišljajući o svemu", kaže gospođa koja je s osam godina preživjela eksploziju.

I kao i svake godine, s komemoracije su upućeni pozivi svijetu da odbaci nuklearno oružje."Sada je vrijeme da pokažemo hrabrost i donesemo odluku o oslobađanju od ovisnosti o nuklearnom odvraćanju", kazao je Shiro Suzuki,gradonačelnik Nagasakija

Prije tri dana na komemoraciji u Hirošimi, poruke su bile još izravnije.

"Čelnici diljem svijeta moraju se suočiti s činjenicom da je teorija nuklearnog odvraćanja glupost", kazao je Kazumi Matsui, gradonačelnik Hirošime.

No, sve dok Valdimir Putin kontrolira drugi najveći nuklearni arsenal na svijetu, teško je očekivati ikakvo nuklearno razoružanje. Kako objašnjava stručnjak za nuklearnu energiju, prijeteći nuklearnim oružjem nenuklearnoj Ukrajini, Vladimir Putin šalje ružnu poruku - ako nemaš nuklearno oružje nisi siguran. Ali to bi im se moglo obiti o glavu, jer bi baš svaka članica G20 mogla krenuti tim putem.

!Tko god ima 15 milijardi eura za potrošiti na razvoj nuklearnog oružja, će to potrošiti i imati vlastiti nuklearni arsenal i biti sigurniji u takvom nesigurnom svijetu, gdje jedino nuklearna bomba jamči sigurnost, a ne međunarodne organizaciju tipa UN, NATO i slično", kaže nuklearni fizičar Tonči Tadić.

U takvoj crnoj viziji svijeta, Rusija bi se mogla naći okružena nuklearnim zemljama, od Turske, Poljske, Njemačke, Švedske, čak i Japana. Ali i to je realnije nego da se svog nuklearnog štita odrekne."Bez svog nuklearnog arsenala, Rusija bi bila jedna obična regionalna sila. Ne zanemariva, ali daleko od toga da bi ikome mogla postavljati ikakve uvjete. Sa nuklearnim oružjem se njezina pozicija mijenja", objašnjava Tadić.

prošlo je 78 godina /

Satsuko (91) preživjela je Hirošimu: 'Bio je dan, a tamno kao pomrčina. Trčali su preko mrtvih tijela'

Kao što se sa nuklearnim oružjem promijenila i pozicija Amerike u Drugom svjetskom ratu. Upravo time detaljno se bavi film "Oppenheimer" o ocu bombe koja je bačena na japanske gradove.

Kako je i u filmu istaknuto, bacanje bombi trebalo je spriječiti invaziju na japansko kopno, u čemu bi vjerojatno poginuli milijuni na obje strane. No, Tonči Tadić podsjeća da se Sovjetski Savez trebao uključiti u rat protiv Japana, i zato je imperij kapitulirao, a bačene bombe bile su prvenstveno poruka Staljinu.

"Priče o tome da su bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki dovele do mira su opravdanje njihovog bacanja. Osobno, ne vjerujem da bi Japan kapitulirao ni da su bačene još dvije bombe, da Sovjetski Savez nije ušao u rat", smatra Tadić.

Naravno da su danas Japanci uvrijeđeni i ljuti kada se na ovakav način zajedno promoviraju "Barbie" i "Oppenheimer". Amerikanci prvi, ali i ostatak svijeta, ne mogu znati kako je biti jedina žrtva nuklearnih bombi u povijesti čovječanstva. Cijeli planet treba se nadati da će tako i ostati.