Ujedinjeni u boli, na Križnom putu, obilježili su 80 godina od tragedije u Bleiburgu

U Maclju - koji je bio dijelom trase Križnog puta i postao najveće stratište žrtava partizana i mjesto koje simbolizira tisuće izgubljenih života - ljudi iz cijele zemlje ujedinjeni u boli koja je obilježila i njihove živote.

"Moj pokojni otac je sudionik križnog puta, preživio je Bleiburg, križni put, 37 dana je išao pješke do rudnika na Kosovu. Tamo je bio šest mjeseci u logoru i fala Bogu doša je kući. Ne umire čovjek kad se ugasi zadnja svijeća nego kad ode zadnji kojega se sjećamo", kaže Zoran Kokić iz Pridrage. Lucija iz Novalje kaže:

"Dolazim svake godine već neko vrijeme, emocije su uvijek iste. Poštovanje prema stradalim nevinim ljudima".

Uz grobnicu stradalnika maceljske tragedije, u spomen crkvi Muke Isusove, za sve stradale molilo se na euharistijskom slavlju. U prvom redu državni vrh, a s oltara je riječi utjehe uputio splitsko-makarski nadbiskup.

"Te su suhe kosti za nas ljudi. Mi moramo vratiti njihovo dostojanstvo sa jasnom porukom, da oni koji su im ubili tijelo nisu im ubili dušu. Za nas vjernike mjesta zločina su sveta mjesta zato moraju biti mjesta praštanja ne mržnje", rekao je mons. Zdenko Križić, splitski nadbiskup.

Neki su vjernici stigli direktno s Lojbaškog polja kod Bleiburga odakle je sve krenulo. Na tom su mjestu 45. poražena vojska, domobrani i civili predani partizanima od strane britanske vojske nakon čega je krenuo pokolj desetaka tisuća ljudi na križnim putovima diljem Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Posljednja masovna komemoracija na tom je mjestu održana prije šest godina, a austrijska ju je vlada zabranila zbog ustaške ikonografije, kod dijela prisutnih.

ZLOČIN IZ OSVETE' /

Plenković o Bleiburgu i Križnom putu: 'Bolni ožiljak o kojem se nije smjelo govoriti'

'Neispričana istina'

"Jučer smo išli na Bleiburg, na granici Austrije su čovjeku koji je sa mnom putuje skinuli zlatni lančić na kojem je bila šahovnica, zastavu su nam oduzeli, mi smo ogorčeni što nam se događa", rekao je Vinko Tokić iz Zadra.

Lani je zemljište vraćeno u vlasništvo Počasnog bleiburškog voda koji nastavlja pravnu bitku s Austrijom kako bi se središnja komemoracija vratila u Bleiburg.

"Mi smo tu zemlju spasili i to od austrijske vlasti i s pomoću austrijske vlasti, ali nas očekuje duga borba na njihovom Ustavnom sudu i spremni smo za europski suda za zaštitu ljudskih prava. Imamo dogovoreno već s najboljim odvjetnicima svijeta", kaže Vice Vukojević, počasni predsjednik Počasnog bleiburškog voda.

Sve najviše boli neispričana istina i to što nitko nije odgovarao. Zato su počasni gosti bleiburškog voda bila dvojica britanskih povjesničara. Obojica su autori knjiga u kojima su izneseni detalji ovog masakra.

"Oni koji su počinili te zločine su manje više u paklu. Nema više suđenja za njih. Ali treba usprkos tome uvijek znati zašto i kako", kaže Robin Harris, britanski povjesničar.

"Ljudi ovdje su izgubili mnogo bližnjih i htio sam to obznaniti cijelom svijetu. Srećom knjigu sam pisao dok je mnogo ljudi koji su to proživjeli bilo još živo", smatra Nikolaj Tolstoj, britanski povjesničar. Prije Maclja, 80. godišnjica obilježena je i na zagrebačkom Mirogoju. Od tamo su upućene poruke osude totalitarnih režima.

"Želimo da nove mlade generacije, budu upoznate i s bolnim stranicama naše povijesti upravo da se zločini kakve smo vidjeli u Drugom svjetskom ratu i neposredno nakon njega nikada ne ponove", rekao je Andrej Plenković, a Gordan Jandroković dodao je:

"Prisjećamo se žrtava, mnogih koji su tisuće i tisuće ljudi koji su ubijeni bez suđenja protivno svim međunarodnim konvencijama, vrlo brutalno, nemilosrdno, organizirano i bačeni su u jame bez da su obilježena njihova grobna mjesta."

Mnogi nikada nisu ni pronađeni, a svjedoka je sve manje.