
Vrijeme prolazi, tuga ostaje: Prošle su 34 godine od pogibelji 12 hrvatskih redarstvenika

Danas je 34. obljetnica pogibije 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu. Iz zasjede su ih 91. ubili srpski pobunjenici, a jedan od najtragičnijih događaja u Domovinskom ratu i danas izaziva tugu i bol. Vrijeme prolazi, ali sjećanja i tuga ostaju, a suze ne mogu opisati bol članova obitelji poginulih.
"Ne, nikada neće biti lakše, uvijek taj 2. svibanj, uvijek je težak", kaže u suzama Nada Cerančević, sestra poginulog redarstvenika Željka Hrale. Kao i sjećanja hrvatskih redarstvenika koji su toga dana krenuli po kolege zatočene u Borovu Selu, no dočekala ih je zasjeda.
Pucali su na njih sa svih strana. Pucalo se iz dvorišta, pucalo se s krovova, pucalo se s balkona… Ubijeno je 12 policajaca koje će suborci pamtiti dok su živi.
"Ja i dan danas još uvijek, nakon toliko godina, ne mogu uopće vjerovati da njih nema", rekao je Franjo Levaković, preživjeli sudionik akcije. Ivica Vranjić dodao je kako su upravo radi njih otisnuli njihove slike na majice.
'Kao da se dogodilo jučer'
"Svaki puta je bol toliko duboka i uspomene su kao da se sve jučer dogodilo", kaže Josip Vincetić. Danas kroz Borovo svečani mimohod, a u središtu mjesta - počast poginulim redarstvenicima. Umjesto njih govorilo je 12 njihovih mladih kolega.
"Ako ne znaš tko sam bio, reći će ti ljudi, onaj miran i tih, maleni dječak, uvijek spreman za oprost i pomoć drugima", kaže jedan. Zagrljaj s mladim policajcem, kao zagrljaj s bratom na kojeg uspomene ne blijede. 12 prekinutih mladih života u brutalnom divljanju zla simbol je borbe za slobodnu Hrvatsku.
"Imena 12 redarstvenika stradalih u Borovom Selu su zapravo podsjetnik na cijenu koju je Hrvatska platila za svoju slobodu" rekao je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
"2. svibnja plačem, a 8. sam rodila sina, 6 dana poslije. I onda se radujem, možete misliti, da ga nikada ne zaboravim – sin mi se zove Željko i to mi je ponos, jednog sam izgubila, drugog sam dobila", dodaje Nada.
















