Pulitzerova nagrada iz afganistanskog objektiva

Jedanaestgodišnja Tarana Akbari odjenula je zelenu tuniku kada je 6. prosinca 2011. krenula na godišnju svetkovinu Ašura u obližnu džamiju. Tada je izveden samoubilački napad na šijitsku manjinu pri čemu je među gotovo 70 ljudi Tarana izgubila sedam članova obitelji, a među njima i sedmogodišnjeg brata.

Sama je zadobila ozljede ruku i noge. Šepa i ne ide u školu zbog bolova, ali se nada oporaviti i vratiti na nastavu. Kada odraste želi biti nastavnica dari jezika (afganski perzijski).

Tarana i danas plače kada se sjeti napada. Oko 'sebe vidi trupla', a samo je ona živa. Strahove doživljava noću i danju, a najteže je bilo u nedjelju kada je u kućici u Kabulu gdje živi s obitelji 17 sati slušala zvuke sukoba talibanskih gerilaca i afganistanskih vojnika.

Njezin otac Ahmad, 35-godišnjak bez posla, pokazuje trbuh Taranine četvrogodišnje sestrice s ožiljcima od krhotina eksplozije.

Tarana pazi na braću u zapuštenom dvorištu bijedne kućice, a nešto dalje skupina mladih u venu ubrizgava heroin, ne krijući se od novinara ni susjedstva.

Fotograf Masud Hosaini koji je za agenciju France presse snimio fotografiju male Tarane nagrađenu u kategoriji 'breaking news' i sam je dijete rata. Rođen je 10. prosinca 1981. u Kabulu, upravo na dan kada je u Oslu Visoko povjereništvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice dobilo Nobelovu nagradu za mir.

Bilo mu je šest mjeseci kada mu je oca uhitio komunistički režim uspostavljen nakon sovjetske invazije 1979. te je njegova obitelji izbjegla u Iran kao i milijuni drugih Afganistanaca.

Na svojem Twitteru Hosaini je svojih 30 godina života sažeo riječima: "Rođen sam na lošem mjestu, u Afganinstanu i odrastao sam na lošem mjestu - u Iranu, a sada živim na lošem mjestu, u Kabulu. Čekam da vidim što će mi budućnost donijeti".

U Iranu je počeo fotografirati i snimao je u Mashhadu na sjeveru blizu granice s Turkmenistanom svoje sunarodnjake, a nakon 11. rujna i pada talibanskog režima vratio se u domovinu.

Tada je kao 20-godišnjak početo učiti za fotoreportera u nevladinoj udruzi. Od 2007. radi za agenciju AFP kojoj je u ponedjeljak priskrbio prvu Pulitzerovu nagradu za snimku Tarane usred napada u Kabulu. Taj je atentat bio najkrvaviji u Afganistanu nakon napada na veleposlanstvo Indije u srpnju 2008.

Pulitzerova nagrada za Masuda Hosainija ima gorak okus jer se radi o tragediji njegove domovine.

"Ovime sam postao glasnogovornik Afganistanaca, onih koji su izgubili život u tom samoubilačkom napadu i svih ratnih žrtava", kazao je.