
Prisjetite se kako je tekao slučaj koji je potresao Hrvatsku

Silovatelj kojem se desilo ubojstvo ili monstruozni zločinac s visokim kvocijentom inteligencije? Dragan Paravinja manipulirao je do kraja!
"Ja nikad nikoga nisam ubio, silovao niti išta takvo pokušao. Kako Hrvatska zna da je ta cura ubijena kad nema svjedoka ni tijela", rekao je Paravinja 11.7. 2011. godine. kad se suočio s prvim optužbama.
17 mjeseci činilo se to savršeno ubojstvo, kao iz filma. Antonija Bilić jednostavno je nestala. 7. lipnja 2011. otišla je u školu, ali se kući nikad nije vratila. Zadnji put je viđena kako stopira na čikolskom mostu u Drnišu.
"Vidio sam kako mala Antonija ulazi u šleper, koji se kretao u pravcu Splita", izjavio je tada susjed Frane Bilić.
Zadnji signal na njezinu mobitelu zabilježen je kod Karlovca, a jedina želja njene obitelji i bliskih prijatelja bila je da se vrati živa i zdrava.
Želja im se nije ostvarila. Tek 16. dan od nestanka, stigao je prvi konkretan trag, kamion s ključnim dokazima, Antonijinom vlasi kose i dvije kapljice krvi. Vozač Dragan Paravinja sa suprugom je pobjegao u BiH.
Lov je završio nakon tri dana, Paravinja je uhićen, a tada se doznaje kako je on poznato lice s Interpolove tjeralice, Srbija i BiH tražili su ga zbog silovanja. A u Hrvatskoj je mirno živio vozeći kamion.
"Njegove intelektualne sposobnosti na razini gornjeg prosjeka", izjavila je 2012. godine tijekom suđenja psihijatrijska vještakinja Zorica Lazarević.
Na ispitivanju u Banja Luci priznao je ubojstvo te čak otkrio i
mjesto gdje je navodno bacio Antonijino tijelo. Počela je tada
najveća potraga u povijesti Hrvatske, a tijekom 10 tisuća sati
pretraživanja čak se i isušilo jezero Brljan.
Mjesec dana nakon presude agonija je za obitelj Bilić završena.
Na smetlištu kamionskog parkirališta u blizini Modruša pronađene
su kosti Antonije Bilić. Kosti, dio kose, traperice i tragove
tkanine slučajno su pronašli mještani.





















