Reporterku iznajmljivači iz oglasnika uvjeravali da imaju privatne plaže. Potraga istražuje kolike su za to kazne i tko doista ima pravo ograditi plažu

Puno će toga građani u Hrvatskoj šutke istrpjeti, ali kad netko, kao prošlog tjedna na Drveniku Velom – tjera ljude s plaže koju naziva privatnom – nekako se svi ujedine u osudi. Jer bez ikakvog prava svojata se ono najljepše što imamo! I nije iznajmljivač iz nemile scene od prošlog tjedna jedini koji to radi. Ana Trcol nasumce je nazvala nekoliko oglasa i redom su je uvjeravali da svi imaju privatne plaže. Plaža nikada ne može biti privatna! Može se doduše ograditi plažu, pa i naplaćivati ulaz, ali strogo i samo uz koncesiju. Koje su to plaže, koliku kaznu bi mogli platiti svi ostali koji svojataju pomorsko dobro i zašto se u nedjelju prosvjeduje u (nekad) prekrasnoj uvali Vruja.

Što hoćete. Kako ste došlo do plaže? Pješke. Gospodine, ja sam novinar, je li vi znate hrvatske zakone? Hoćete li završiti u medijima? Ajde stavite me u medije, ali prvo odite u katastar i vidite da je to moja privatna plaža, nema pomorskog dobra, makni mi se s plaže, je*at ću ti majku.

Ovim riječima privatni iznajmljivač i okupator pomorskog dobra na otoku Drveniku Velom, počastio je Tonku Alujević i njezinu prijateljicu. Da stvar bude bolja, kako se kasnije doznalo, vlasnik vile iznad plaže radi za državu, odnosno Ministarstvo poljoprivrede.

Jesu li smjeli otjerati Tonku Alujević s plaže - pitali smo u Ministarstvu mora.

 Je li to primjer uzurpiranje pomorskog dobra?

"U svakom slučaju je", rekla je Nina Perko, ravnateljica Uprave pomorstva Ministarstva mora.

Na upit postoje li u Hrvatskoj privatne plaže odgovara: "U Hrvatskoj ne postoji privatni plaže i u hrvatskoj povijesti, tradicija je da se nikada pomorsko dobro nije mogla privatizirati niti na jedan način". 

Jedini način na koji se može ograničiti opća upotreba je koncesija, no ne i svaka. "Koncesije da bi se nešto isključila iz opće upotrebe su vrlo rijetke. Takav uvijek mora biti predviđen i dokumentima prostornog uređenja i mora davatelj koncesije o Tome odlučiti prilikom raspisa natječaja i taj uvjet mora biti već naveden u samom natječaju", priča Perko. 

Takvih je plaža sveukupno 18 u Hrvatskoj. U Istarskoj županiji riječ je o 3 plaže nudističkih kampova - Koversada, Valalta i Ulika. U Primorsko-goranskoj županiji 2 su nudistička kampa - Kandelora i Baška Škrila, 2 plaže ispred hotela - u uvali Čikat i u Novom Vinodolskom i plaža Kostabela. U Ličko-senjskoj županiji ograničiti ili naplatiti ulaz mogu vam u kampu Straško na Pagu i na plaži Starigrad ispred hotela. Tu je i 6 plaža Zadarske županije - ispred resortova Crvena luka, Pine Beach Pakoštane, Zaton Holiday i Punta Scala, kamp Šimuni i plaža Borik. U Šibensko-kninskoj županiji naplaćuje se ulaz u autokampu Lovišća i plaži u uvali Gračina. Splitsko-dalmatinska i Dubrovačka županija nemaju ovakve plaže.

I nigdje osim gdje takva koncesija, znači koja isključuje opću upotrebu, ne može nitko zabraniti niti naplatiti ulaz? 

Tako je, kaže Perko. 

Bilo kome?

Tako je. Pomorsko dobro i princip koji zadržavamo je opća upotreba. Svatko može doći na obalu, svatko može staviti svoj ručnik ili šugaman, kako god bi rekli i u i koristiti se blagodatima koje naša obala nudi, priča Perko. 

No kakva je situacija u praksi? Iznajmljivači vole reklamirati, ali i prilično naplatiti tzv. privatne plaže. Jednostavnom pretragom može se doći do apartmana koji plaže ispod svojih kuća reklamiraju kao - privatne.

Kazne su propisane zakonom o pomorskom dobru i sežu i do 150 000 kn i ovi se o puno elemenata. Da ovakvih primjera ima svagdje, jasno je svima - u Hrvatskoj je sve privatno - od plaža do dupina.

Više pogledajte u prilogu Potrage.